Jana Jovanović: Svoja, a nečija

U čija krila
si se noćas sakrila
čijim slobodama
koračaš neprisutno
po obodu kojih litica
ispisuješ
sudbinu
tamnim nitima
svoje kose
ko se ogleda
u prevojima
tvoje baršunaste kože
čija si
tako veličanstvena
i zaslužuje li iko
tvoj miris na ramenu
Nosiš li kišobran
duginih boja
satkan od 
cinizma
ili kisneš
na svim
osnovama
ljudskosti
slobode
i dok se tako
pitomo 
probijaš kroz
pljusak 
nečovečnosti
ostaješ
potpuno
divlja
svoja
a nečija
pripadnost se
na tebi
nikada nije
poznavala
Uvek će
postojati
nešto 
mimo 
ničega
u tvojoj
pojavi
uvek će
biti onoga
mimo
ostalog
u tvom
prisustvu
Razigranost
u očima
deteta
radost
uokvirena
smejuljicama
Ni tebe vreme
ne štedi
no trag je 
blaži 
od onog
koji ispisan
tvojom daljinom
i dalje spava
u njemu.



Нема коментара:

Постави коментар