Mehmed Mahmutović: Pod mojim željama

Pod mojim željama
Pod mojim zalutalim pogledima
Pod samotnjačkim odlascima u pozorište
Pod rukama što sviraju violinu
Pod rukama što šivaju dugme na sakou
Pod tvojim devetkama i desetkama
Pod suncem, pljuskovima, lišćem
Snijegom i ledom
Svaki tvoj korak
Popraćen iza ugla
Austro-ugarskih zgrada
Svaki tvoj gutljaj piva
U sarajevskim pabovima
I ispijena želja da se
prepustiš putovanju
Vrisak dok si pijana
I plač i tuga i melanholija
Dok u odsustvu balansa
Nastojiš doći do stana
Pod njegovom teškom rukom
I plavo, mnogo plavog
Kao ljetno svitanje
I nebo nad Ilidžom
I avioni što odlaze i dolaze
Pravit' ću se da smo se upoznali
Sasvim slučajno, na porodičnoj slavi
Da te nikada nisam uhodio
I da nisam samo jedan neobjašnjivi
Profesor književnosti
Pravi se da sam ti rođak
Koji te razumije najbolje od svih
Posebno kada je u pitanju on
Brkati sin uglednih prijatelja tvojih roditelja
I posebno kada su u pitanju
Ploče, knjige i jeftine karte za voz
U torbu stavi pasoš,
Crveni ruž i crnu maskaru što
Još više ističe tvoje duge trepavice,
Zeleni notes sa nacrtanim suncokretom
Naliv pero i četiri punjenja tinte
Tomaša, Kiša, Puškina
Prevera, Crnjanskog i Nerudu
Novac ti ne treba
Jer sam uštedio
Dovoljno za oboje
Ni slušalice nemoj da nosiš
Podijelit' ćemo moje
I kada te
Dok nervozna
Iščekuješ naš polazak
Budu pitali
Šta ti je
Ti im odgovori da ti nije ništa
Najbolje je kad je ništa
Jer u ništa stane sve.


1 коментар: