Mehmed Mahmutović: Udahni duboko i poslušaj svoje srce

Dok pronalazim sebe
Pronalazim i nepreciznost
U voljenju nekoga
Prečesto uložim sve
Na loše karte
Ustanem od stola
I odem, bez ičega
Ostavljajući baš sve
Sinoć sam opet sanjao
Nešto drugačije snove
I probudih u zagrljaju
Istog onog znoja
Dok sam gubio sve.
Jutrošnje sunce me prevarilo
Jer, pomislih dok sam pri tom neugodnom buđenju
Ugledao igru sunčevih zraka na zidovima sobe
U kojoj živim i igram poker života
Pomislih: bit' će ovo radostan i topao dan
Prevarih se, da znaš
Ozeble su mi ruke
U jutarnjoj šetnji
Bile su hladne kao i tvoje
Dok sviraš ukulele
I na engleskom pjevaš o sebi
Svojim borbama, lutanju i nerazumijevanju
Podsjetila me šuma i taj hladni vjetar
Na tebe dok si bila dijete
I dok nisi htjela da govoriš sa ljudima
Kao da si ostala takva
Hladna, ćutljiva, neobična i misteriozna
Nemaš potrebu da bježiš od razgovora
I svih novih upoznavanja
Ako se i plašiš da bi te neko mogao povrijediti
Vjeruj mi, lakše je kad te povrijedi
Neko u životu nov, skoro pa potpuni stranac
A ne onaj koji je već godinama tu
Znaj, sve ovo traje duže od smrti kojoj težiš
I sva bol lakša je od te smrti
Molim te, nastavi hladnim rukama zatezati žice
I neobičnim glasom da smiruješ moje neodređene živce
Od smrti nemaš baš ništa
Niti bih te mogao voljeti mrtvu
Još hladniju i nepomičnu
Ne bih imao snage da te volim takvu
Iscrpljenu i slomljenu od junaštva
Jutros sam, da znaš,
Pri povratku iz šetnje,
Dok sam još uvijek pokušavao ugrijati ruke,
Pročitao da je
Ratnik samo ratnik
A pjesnik i ratnik i pjesnik
Zapitaj se
Ko si i ko sam
Zapitaj se
Ko smo nas dvoje
I ne izigravaj Silviju Plat
Ne igraj se sa žiletima, mačevima i plinom
Igraj se sa žicama što zvuk stvaraju i riječima što bol razaraju
Igraj se sa tim neobičnim i višim stvarima što liječe
Ti si pjesnik
Što vježba na fokusu i koncentraciji
Što se otima halucinaciji
U tebi živi tvoja Argentina
I onaj smeđi konj sa crnom grivom
Čije si mi fotke pokazivala dok si
Još jednom htjela da odeš
Ti si čekanje nečeg novog
Par si planova na komadu papira
Čvrsto stegnutih među nježnim šakama
Avanturista i umjetnik, neko veoma neobičan
Ti si jedna izrazito hrabra žena
Kojoj je omiljena knjiga
Freni i Zui
Džeroma Selindžera
I najbolji ti je prijatelj
Bio smeđi konj sa crnom grivom
Ne ulaži život
Na karte i ljude
Udahni duboko
I poslušaj svoje srce.

Нема коментара:

Постави коментар