Elena Ederlezi: Pesma se postaje negde iza pola tri


Pesma se postaje negde iza pola tri;
I smrt večito ima poglede onih koje nemaš.
I nemaš,
Ništa,
Nikog,
Niti sebe,
Ako iza pola tri osvetljavaš mrak žarom cigarete. 
Pesma se postaje usled neizgovorenih reči, 
Promašenih susreta, 
Mimoilaženja, 
Odustajanja, 
Dok vekovima lutam 
Po prstima reči 
Koje ti mogu samo priznati u pesmi. 
I pesma je,
Obično mala,
Podglavila tek zube,
Zgužvani papir 
Noge pridržao; 
Magla u kafani
Tuča bandita u sebi
- U lokvi je krvi 
Što nisam ni znala o tebi.
Pesma se postaje negde u noći 
Kad smrt dobije oči 
Onih koje nemam,
I dok me gleda i dok me mami,
Podglavljena pesmom, 
I pod ostale nesigurne noge
Moram još koju pesmu da doglavim. 
U pesmi te volim
Dok grad ne ume da sažvaće crno, 
Kad ulice života slomim,
Pa sastavim u zrno,
Koje potom gnječim stiskom, u pikslu, cigarete
I nemaš,
Nemaš nikog,
Niti sebe, 
Kad negde posle tri nekog praviš od pesme.




Нема коментара:

Постави коментар