Šizmom te nazivam
A Gospodom zaklinjem
Da ne zaboraviš
Moj daleki san o tebi
I nama.
Nemoj,
Vrijedjelo je naše sve
Malo više od onog
'Nije mi ništa' danas
Dok izgrebana lica
Krijemo modrim šakama.
A Gospodom zaklinjem
Da ne zaboraviš
Moj daleki san o tebi
I nama.
Nemoj,
Vrijedjelo je naše sve
Malo više od onog
'Nije mi ništa' danas
Dok izgrebana lica
Krijemo modrim šakama.
Ti koji odlaziš
I potireš našu vječnost
I bježiš olujama bijesa
Kroz staze ponosa...
Ti koji itekako slutiš,
Itekako pamtiš,
Itekako voliš -
Zašto se trudiš
Da ukaljaš našu svetinju?
Da ne slutiš?
Da zaboraviš?
Da prezireš?
Šizmom te nazivam,I potireš našu vječnost
I bježiš olujama bijesa
Kroz staze ponosa...
Ti koji itekako slutiš,
Itekako pamtiš,
Itekako voliš -
Zašto se trudiš
Da ukaljaš našu svetinju?
Da ne slutiš?
Da zaboraviš?
Da prezireš?
A Bogomajkom zaklinjem
Pred hordama anđela
I ruljom bijesnog naroda
Da mi se vratiš
I pogledaš moja oba ponosita oka.
Neće ti reći ništa.
I neće liti kiše.
Ti koji uvijek bježiš
I opravdavaš svoj kukavičluk
Mojim grijesima...
Ti koji si uvijek tu,
A uvijek dalek
I uvijek dalji -
Ti nosiš boju moga stradanja
I pjesme moje ljubavi.
Po prsluku neprežaljenih želja
Vezeš poseban džep vječnosti.
Živi lutak moje mladosti
I nikad smežurani starac
Naborane kože
I otežanog hoda.
Moj.
Moj...
Kako to daleko zvuči.
I opravdavaš svoj kukavičluk
Mojim grijesima...
Ti koji si uvijek tu,
A uvijek dalek
I uvijek dalji -
Ti nosiš boju moga stradanja
I pjesme moje ljubavi.
Po prsluku neprežaljenih želja
Vezeš poseban džep vječnosti.
Živi lutak moje mladosti
I nikad smežurani starac
Naborane kože
I otežanog hoda.
Moj.
Moj...
Kako to daleko zvuči.
Nepripadajućim te nazivam
Dok pod velom neistine
Krijem tužnu boljku.
Oblačim svoju tugu
U ditiramb
I sva svoja vrištanja
U smjehove.
Dok pod velom neistine
Krijem tužnu boljku.
Oblačim svoju tugu
U ditiramb
I sva svoja vrištanja
U smjehove.
A kotrlja se novi dan
U bestebici.
U bestebici.
I neka nas nema.
I neka nas nikada ne bude!
I neka majske kiše
Poplave vasionu!
I neka se nebo raznježi!
Nad mojim odrom
Donesi mi ružu
I parče tvog Trussardija
Da u nozdrvama odnesem
Dio tebe
U nepovrat.
I neka nas nikada ne bude!
I neka majske kiše
Poplave vasionu!
I neka se nebo raznježi!
Nad mojim odrom
Donesi mi ružu
I parče tvog Trussardija
Da u nozdrvama odnesem
Dio tebe
U nepovrat.
I neka nas ne bude.
Ne, neka nas ne bude.
Epitaf moj neka im kaže...
Ploča će se otvoriti
I mrtva govoriti
Umjesto mene.
'Pripadala je nepripadajućem...
Zlatnom dječaku.'
Ne, neka nas ne bude.
Epitaf moj neka im kaže...
Ploča će se otvoriti
I mrtva govoriti
Umjesto mene.
'Pripadala je nepripadajućem...
Zlatnom dječaku.'
Da,
Zlatnom dječaku.
Zlatnom dječaku.
Нема коментара:
Постави коментар