Možda mi nikada neće biti dalji
Kao ove modre noći
Koja odiše nekom davnašnjom melanholijom
Izmiješanom bolom,
Tjeskobom
I čekanjem
Koje se polako umara.
Možda mi već sjutra
Stigne neko novo "Zbogom"
Umjesto onog željno iščekivanog
"Kako si".
Možda je doista
"Zbogom"
Sinonim za ljubav,
Pa kada odlazimo
Mi onda zaista mnogo volimo...
Ja, na primjer, onda ne volim.
Ja tako ne volim.
Ja kada ljubim ne umijem poći,
I ne umije me proći...
A ako odlazim,
Nikad i nisam ljubila.
Kao ove modre noći
Koja odiše nekom davnašnjom melanholijom
Izmiješanom bolom,
Tjeskobom
I čekanjem
Koje se polako umara.
Možda mi već sjutra
Stigne neko novo "Zbogom"
Umjesto onog željno iščekivanog
"Kako si".
Možda je doista
"Zbogom"
Sinonim za ljubav,
Pa kada odlazimo
Mi onda zaista mnogo volimo...
Ja, na primjer, onda ne volim.
Ja tako ne volim.
Ja kada ljubim ne umijem poći,
I ne umije me proći...
A ako odlazim,
Nikad i nisam ljubila.
Možda mi nikada neće biti dalji.
Svakim je danom,
Po santimetar izgubljeniji.
Ali, večeras mi onako mudro
I dostojno nedostaje
Njegova trepavica
Nos
I smijalica.
Tek da osjetim da je tu
Kada se dani onako gubavo
Razbježe
A noći krenu svoje monotonije...
Svakim je danom,
Po santimetar izgubljeniji.
Ali, večeras mi onako mudro
I dostojno nedostaje
Njegova trepavica
Nos
I smijalica.
Tek da osjetim da je tu
Kada se dani onako gubavo
Razbježe
A noći krenu svoje monotonije...
A možda je samo zaboravio
Put do puta koji vodi k meni?
Možda baš sada pokušava da se sjeti
Broja koraka do mene,
Broja nervoznog taksiste
Ili pak broja izgubljene mene...
Ko zna...
Put do puta koji vodi k meni?
Možda baš sada pokušava da se sjeti
Broja koraka do mene,
Broja nervoznog taksiste
Ili pak broja izgubljene mene...
Ko zna...
Možda mi nikada neće biti dalji
Kao ovog uplakanog aprila
Koji dočekuje Hristovo raspeće.
Možda ga sjutra neću umjeti čekati
Kao što ga, recimo,
Čitavog svoga života čekam.
Možda sjutra odglumim
Neku novu sreću,
Neki radosniji dan
I neku inspirativniju noć
Kojoj ne nedostaje
Baš ni malo...
Kao ovog uplakanog aprila
Koji dočekuje Hristovo raspeće.
Možda ga sjutra neću umjeti čekati
Kao što ga, recimo,
Čitavog svoga života čekam.
Možda sjutra odglumim
Neku novu sreću,
Neki radosniji dan
I neku inspirativniju noć
Kojoj ne nedostaje
Baš ni malo...
Ko zna na čijem uhu
Večeras njegova usna svira
Drhtavo,
Treperavo,
Lelujavo.
Ko zna čijoj kosi
I koje boje
Smišlja neku novu uspavanku
Sanjarskim prstićima
U borbi sa logikom...
I neka sam luda
Hiljadama puta
Ali ja odista volim
Bez onog "Zbogom".
Bez suza
I bez rastanaka.
Ja volim molitvom,
Tišinom
I nekim pustim,
Jedva čujnim čekanjima...
Večeras njegova usna svira
Drhtavo,
Treperavo,
Lelujavo.
Ko zna čijoj kosi
I koje boje
Smišlja neku novu uspavanku
Sanjarskim prstićima
U borbi sa logikom...
I neka sam luda
Hiljadama puta
Ali ja odista volim
Bez onog "Zbogom".
Bez suza
I bez rastanaka.
Ja volim molitvom,
Tišinom
I nekim pustim,
Jedva čujnim čekanjima...
Možda mi nikada neće biti dalji
Kao ove noći,
I ko zna
Hoću li mu ikada biti bliža
Čak i na istom jastuku,
Nakon par decenija braka,
Kao ove podmukle noći
Koja vrišti njegovo zabranjeno ime.
Kao ove noći,
I ko zna
Hoću li mu ikada biti bliža
Čak i na istom jastuku,
Nakon par decenija braka,
Kao ove podmukle noći
Koja vrišti njegovo zabranjeno ime.
Нема коментара:
Постави коментар