Milena Petrović: Ne pišem ti više

Ne pišem ti više
Prestala sam
Ne podižem čašu
I u igri reči izgovorim ti ime 
Onda i nazdravim onako muški
Ne budi tako samouveren
Iščezao ti je vlažan dah sa mojih kolena
Poput gluve škripe valova
Koji nemaju više kome posvećivti umorne usne 

Ja sam otišla
Potpuno
Zalupila vrata za sobom
I pokupila celu sebe 
Svoju žutu prašinu
Nisam se ostavljala po tvojim džepovima
Po meandrima naših ulica
Nisam čak ni ponela ništa tvoje
Ne traži se u pesmama
Na koje izujem cipele
Vrisnem
I kroz zube opsujem
Onako kako samo ja to znam
Ali ne brini se za mene
Konačno sam slobodna
Potpuno svoja
Divlja zvezda koju ne uspevaju ni okom uloviti
Nisam više pokorna robinja tvojih damara
Dišem
I nemoj me čekati
Neću doći ni kada to zaželiš
Zaplačeš
Zamoliš
Neću
Ni kada grcaš u sopstvenom ponosu
Besmislu
Ja ne mogu na sebe
U jednu reku se ne može zagaziti dva puta
Je l' tako? 
Bio si u pravu
Kada si me psovao svojim ćutnjama 
Gluvim vapajima
A ja ih tiho podnosila
Bio si u pravu
Čak i kada si me poput ranjenog pseta brižljivo hranio lažima
Kada si mi milovao ranu
Kako nikad ne bi zarasla
Kada si bio tu kad ti se prohte
I odlazio njoj kad ti dosadim
Ma bio si u pravu
Otkinuo si sve ono što bi mi smetalo u narednim letovima
I hvala ti
Sada me niko ne može povrediti tako
Neću osetiti ništa
Ako pokušaju da me rane
Možda zavole?
Zato odlazim
Ostaj mi zbogom
I ne traži me
Jer znam da ćeš me pronaći
Lažu da sam ista i da bez imalo stida pljujem na
Staro a novo
Novo a ipak staro
Prilike a zapravo neprilike
Lažu
Ljubavi
Branim se
Od tebe u njima
Lažu
Ne pišem ti više
Ne smem

Poslednju sam ostavila
Na vetrovitom trgu palih boraca za slobodu
Kao što sam i ja
Lažu
Ne pišem više
Ubilo bi me
Jedino te u stihovima imam
A njih ti ne dam.



1 коментар: