Kristina Babić: Voljela bih da si sada tu

Voljela bih da si sada tu,
da ti kažem kako si postao pjesma,
i kako sam ponosna,
više na tebe no na nju,
kako tvoje ime pišu po spomenarima,
i kroz tvoje oči,
sanjaju neke oči njima bliske.
Voljela bih da si sada tu,
da ti kažem da sam od milion koraka,
ja opet napravila onaj pogrešan,
i kako mi je beskrajno žao
što opet smo ispali isti,
kao toliko puta prije.

Daj, zato da zaplešemo još malo,
pa makar na pogrešnim notama opet,
pa makar po ledu.
Postao si pjesma
i ponosna sam,
više na tebe nego na nju,
tvoje ime pišu po spomenarima
i na raskršćima drhtavim glasom
govore stihove
kroz tvoje oči,
za neke oči tuđe.
Neka te moja ljubav ogrne
kao plašt,
kao bedem neka te skrije od svijeta,
dok ne skupiš snage
za nove pobjede.
Nisi ti skovan za ovaj vjetar,
tvoje su vjetrenjače za neke jače oluje,
da ih pobijediš
i utišaš,
dok ti se ne pokore.
Ne odustaj od sebe tako lako,
danas si, eto, postao pjesma.
Možeš sve,
ne daj nikada da te ubijede u drugačije.


Нема коментара:

Постави коментар