Maja Babović: Jednog dana ćeš sve shvatiti

Jednog ćeš dana sve shvatiti.
Razumjećeš tada zašto je jedna žena plakala
I zašto je čekala
Čovjeka koji nije došao.
Shvatićeš zašto je bila pjesnik
A ti njena pjesma,
Stranica
I knjiga.
Danas se ne trudi,
Nećeš uspjeti stići
Moje zalutale bajke
I naopake rime
Što se grle u zaljubljenim noćima
O kojima se inatno ćuti.
Jednog ćeš dana osjetiti
Moje suze koje su užarile nebo
I zvale kiše.
Shvatićeš da ovog ljeta nije bilo
Jer je nebo drugovalo
S ovom tmurnom jeseni
U mojoj staklenoj duši.
Razumjećeš da se prašta
Ludo i bezumno
Samo kada nekog voliš
Kao ja tebe...
Toliko
Da bi ga zaklinjao da nikad ne umre.
Makar ne prije tebe.
Kad ti je potreba,
Ono uvo kom šapućeš svoje slabosti
Dok pred svijetom
Izvodiš klovna na pozornicu.
Ono oko čija zjenica izreče
Hiljadu volim te
Jednim pogledom..
To si ti meni bio.
I pedalj preko toga.
Jednog ćeš dana shvatiti
Da su te sve te dive imale
Ali te samo jedna heroina
Najviše
I najtiše voljela.
Shvatićeš da ti nedostaje
Moja buka,
Inat
I glas kada me raznježe sitnice.
Da više nema
Vaya con Dios na starom radiju
Dok me tjeraš da spremam ispite
A ja ti donosim tople kifle sa džemom
I poljubac za laku noć.
Shvatićeš, mili,
Tog jednog dana
Da je sve prolazno,
Ali da se za ljubav bori.
Pljuvaćeš tu malu, bijednu kukavicu u sebi
Što ti je otela iz krila
Ženu za svađanje,
Za skidanje,
Za ljubljenje,
Za zauvijek.
Psovaćeš tog tvrdoglavka
Što nema onih sinova
I malene kćeri
Oko koje se i nerođene otimasmo
Čija će biti mezimica..
Moja ili tvoja... Ničija...
Kada krene moja tišina,
Tada počinje buka u tebi.




Нема коментара:

Постави коментар