Lejla Kašić: Šaputala sam svojim rukama o tebi

Šaputala sam svojim rukama o tebi
smišljajući ti navike
ubjeđivala ih da budu strpljive
govorila im
da je tvoj zagrljaj udobniji
od svih zasjeda uma
koje došaptavaju
da ne postoji ljepši ukus
od samodovoljnosti
(kako čudno piše: usamljenosti)
jedne žene
što meleke moli
anđele dovi
za tvoj mir
i tvoju sreću
a ne znam ti
ni imena
ni plemena
znam samo plamena
u mom biću
dok svojim rukama šapućem
kako volim tvoj glas
iako ga nikada ranije nisam čula
promeškoljim se kada
slova s tvog jezika
promile uz moj vrat
do uveta
tu postanu riječi
šapućeš: ,,Sezame, otvori se”
i moje noge
i moje ruke
se šire
glečeri ispod kože se tope
koža puca
i svoju smrtnost
dajem
za taj trenutak
spoznaje
da postojiš
ti
u čijem zagrljaju
umirem
oživljavam
volim
kao žena
koja te ljubi
u svojoj želji
kojoj
varajući razum
vraćaš nevinost
dolazim ti
bijela
i netaknuta
oslobođena
vulgarnih dodira
divna i čista
da pustim korijene
i rodim plodove
da ti kažem
kako sam
koliko sam
svojim rukama
prije tebe
šaputala
o tebi.




Нема коментара:

Постави коментар