Početak je pokriven krajem
Kraj je pokriven početkom
To je nula iz koje kreće
To je nula
Iz koje se bježi
Ali u koju se na kraju
Vraća sve
On, kada odlazi
Radi to tiho
Da nitko ne čuje
I po noći jer
U mraku se najbolje nestaje
Koracima lakim
Kretnjama brzim
Žuri mu se nestati
Iz ulice u kojoj je stao
Ona se ustane
Okrene
I pogled baci u prazninu
Zadrži se na onom dvosjedu
Gdje je sjedio
I dugo vremena se ne miče
Kao da joj se ništa gore
Dogoditi ne može
Kao da se već prije
Kao da se već odavno
Dogodilo i nije
Onda zuri kroz prozorsko staklo
Gleda u drvo
Plavoga dječačića
Što se u vrtić žuri
Majku što u potpeticama
Trči za njim
Pa onda sjedi za stolom
Upija miris crne kave
Prstom kruži po rubu šalice
Praveći savršene krugove
Onda se spremi
Bijela košulja
Uske crne hlače
Crne potpetice
Dobar uski sako
Pa tako samostalna
Odlučna
Samouvjerena
Da je zaista sretna
Osvaja dan za danom
Sve ono što se osvojiti može
Onda dočeka subotu
Pa uvjerena
Da sama nije ničija lovina
Otkazuje dogovor
Jer on će doći
Sjesti će na svoje mjesto
I biti će lijepo
Na nekoliko sati
To je ono što joj
Garantirati može
A onda ujutro opet
Pogled baca u prazninu
Pa ga onda zalijepi za dvosjed
Upija miris crne kave
Na šalici radi savršene krugove
Kao da nije i prije
Jer zna da do subote
Preživjeti treba
I zbilja si sama
Pomoći želi
Ali nešto je važnije –
On će doći
Početak je pokriven krajem
Kraj je pokriven početkom
To je nula iz koje kreće
To je nula
Iz koje se bježi
Ali u koju se na kraju
Vraća sve.
Нема коментара:
Постави коментар