Mehmed Mahmutović: Nikada te nisam izdao

Moj um je vrtlog.
Nagli skok. Posveta.
Rečenica od deset riječi.
Razbijena flaša. Krvava kragna.
Moj krevet je ujedno
I moj najveći neprijatelj.
Trpitelj ludila.

Bio je san.
Napočetku, to je bio san.
Jeziva, sterilna prostorija.
Dvanaest stolova.
Stotinu ljudi i ja.
Istražujemo otkud te
Toliko u meni.
Iscrtavanje bojama
Na bijelom papiru
Dužem od svakog stola.
Šok u njihovim očima.
Znaju biti strašni
Moji snovi.
Ali, to su moji snovi.
I kad su čudni i strašni
Manje su čudni i strašni.
To su moji snovi
I to su moja pitanja.
Zemlja si
I sve što raste iz nje.
Breskva i nar si.
Nikada te nisam izdao
Niti si ti mene.
Pucaš od sokova
I lijepiš mi se
Među prstima
Desne ruke.
Prepuštaš se
Duž mog toplog jezika.
Reci svom Bogu
Da je raj biti
Na ivici usana.
Na ivici oka.
Na ivici kreveta.
Na ivici čamca.
Na ivici vrha zgrade.
Na ivici litice.
Na ivici srca.
Reci svom Bogu
Da je raj
Ostati živ u paklu.
Bio je san
I nije bio samo san.
U pola četiri ujutro
Moje misli o tebi
Su sve što imam od tebe.
Reci svom Bogu
Da ga izdaju njegovi ljudi.
Nikada te nisam izdao
Niti si ti mene.
Bio je san
I nije bio samo san.
Nikada neće biti
Samo san.
Moj život nikada
Neće biti lažan.
Istraživao sam
Otkud te ovoliko u meni
Dvadeset i jednu godinu ranije.
Tad nije bio san.
Usne
Oko
Krevet
Čamac
Vrh zgrade
Litica
Srce.
Moj život će
Biti nešto drugo
Kada bude
Samo san.



Нема коментара:

Постави коментар