Emsada Semić: Glumci

Kada bih ja bila
tvoja poeta
ljubav bih
stavila u par redova
neke mizantropsko
patetične pjesme i
na dlan lijeve ruke
urezala bih svako
sjećanje na prošlost
da je nikada ne zaboraviš
kao što si
zaboravio mene.
Šekspirovski bih nizala
sve promašene ljubavi
u romantične
elegične pjesme
i svaki dan
slovima ljubila
tvoje greške
da te podsjećaju
da si kriv za svaku kap kiše
koja padne na mene
i slomi me.
I uzalud bih
išla protiv sebe
i pjevala ti
o moru i stijenama
pticama i leptirima.
Kada znam da naši životi
bi i dalje bili isti.
Isti glumci
sa istim predstavama.


Нема коментара:

Постави коментар