Samo da si...
Samo da si mi makar jednom došao
sa mirisom juga i mora,
korpom mandarina,
crnom čokoladom,
kupio mi pečeni kesten,
rekao da je sve u redu
i kada znamo da nije,
odlušao moje ćutnje,
izdržao moje hirove,
radovao se mojim radostima,
osvajao me prisustvom,
pravio mi bore smijalice,
oteo me od sigurne zone,
ubijedio da osim tvojih usana drugi raj ne postoji.
Samo da si...
Samo da si me volio
prebacila bih nogu preko tvoje
dok spavamo
i ne bih se trudila
da udahnem kad i ti
kako bi nam se ujednačili otkucaji srca
dok još uvijek vlažni i zadihani
ležimo jedno pored drugog
ti
i
ja
nepar,
uzaludni odabir,
greška Univerzuma,
Samo da si me volio
ne bih gnječila ljubav
kao plastelin
gubeći joj smislen oblik,
rezala tupim nožem,
a tebe ljuštila sa sebe
kao izgorelu kožu poslije sunčanja.
Samo da si me volio
ne bih po tvom
određivala svoj korak,
vagala na sitno,
premišljala,
domišljala,
naposljetku
odustala,
tjerala te nekim
tuđim,
čitkijim
sazvježđima mladeža na leđima.
Samo da si me volio
ne bih išla drugim muškarcima –
s jutrom zaboravljenim noćima.
Samo da si me volio
ne bi se moje riječi
skršile
odbijajući se o tvoja ramena
padajući u ponor nerazumijevanja.
Samo da si me volio
ne bih otplakala
ovu pjesmu
dok te
žedna i gladna
bliskosti,
mirisa juga i mora,
mandarina,
tamne čokokade i kestena
i dalje zadihana i vlažna,
a nezagrljena i prazna,
slušam
kako
bezbrižno
hrčeš.
Samo da si mi makar jednom došao
sa mirisom juga i mora,
korpom mandarina,
crnom čokoladom,
kupio mi pečeni kesten,
rekao da je sve u redu
i kada znamo da nije,
odlušao moje ćutnje,
izdržao moje hirove,
radovao se mojim radostima,
osvajao me prisustvom,
pravio mi bore smijalice,
oteo me od sigurne zone,
ubijedio da osim tvojih usana drugi raj ne postoji.
Samo da si...
Samo da si me volio
prebacila bih nogu preko tvoje
dok spavamo
i ne bih se trudila
da udahnem kad i ti
kako bi nam se ujednačili otkucaji srca
dok još uvijek vlažni i zadihani
ležimo jedno pored drugog
ti
i
ja
nepar,
uzaludni odabir,
greška Univerzuma,
Samo da si me volio
ne bih gnječila ljubav
kao plastelin
gubeći joj smislen oblik,
rezala tupim nožem,
a tebe ljuštila sa sebe
kao izgorelu kožu poslije sunčanja.
Samo da si me volio
ne bih po tvom
određivala svoj korak,
vagala na sitno,
premišljala,
domišljala,
naposljetku
odustala,
tjerala te nekim
tuđim,
čitkijim
sazvježđima mladeža na leđima.
Samo da si me volio
ne bih išla drugim muškarcima –
s jutrom zaboravljenim noćima.
Samo da si me volio
ne bi se moje riječi
skršile
odbijajući se o tvoja ramena
padajući u ponor nerazumijevanja.
Samo da si me volio
ne bih otplakala
ovu pjesmu
dok te
žedna i gladna
bliskosti,
mirisa juga i mora,
mandarina,
tamne čokokade i kestena
i dalje zadihana i vlažna,
a nezagrljena i prazna,
slušam
kako
bezbrižno
hrčeš.
Нема коментара:
Постави коментар