Koga to ćutiš
Dok odvažno odmahuješ glavom
I smijehom zavaravaš publiku?
Znam te, djevojčice.
Ti nisi srećna.
Koliko već mjeseci unazad
Odbrojavaš dane da se desi ništa
A ti i dalje čekaš?
I brojiš....
Koliko je to ništa
Koliko je to ništa
Trovalo tvoje zime i ljeta?
Koliko ti je otelo snova,
Osmijeha,
Balada iz starog kasetofona,
Naposljetku i zalogaja iz usta.
Pa danas sijenkama
Šaraš očne jabučice
Ne bi li me ubijedila
Da ne boli?
Koga to premotavaš kroz misli
Dok slike u glavi
Cijepa bijes i tuga pregolema?
Čije je to odsustvo
Večeras toliko prisutno u tebi?
Ko spava,
Djevojčice moja,
U toj čaši vina
I koga tražiš
Kada koraci odavno ne dolaze?
Bio bi tu,
Samo da želi.
Ali te prokockao,
Lijepa moja.
Jeftino je prodao
Najljepšu elegiju.
Svetu je knjigu vaše ljubavi
Spalio.
Koga čekaš,
Pitam te,
Dok svijet lažeš kako je sve u redu
A ipak pogled skrećeš
Ka ulaznim vratima?
Ko te to toliko boli?
Нема коментара:
Постави коментар