Marija Vučević: Volim te

U tvojim očima moja duša,
ni korak dalje od te zjenice,
umilno strepi i bdi
da tvoj pogled ostane zauvijek
prikovan na mom licu.

Na tvojim usnama moja noć
i moj dan,
opsjednuta,
nemilosrdno i sebično
poljupcem koji teče kroz krv
oduzimajući mi dah,
davajući mi život.

Žmurim,
da očima u oči ne osjetiš
da molim,
zastajkujem usnama:
ljubi me zauvijek,
poput zvjeri koja gladna lovi.

Ja samo sam glina u tvojim rukama.
Pa i neka ispadnem obična figura,
karikatura,
samo zauvijek nedovršena,
tvoja jedina igračka
koju iznova lomiš,
iznova sastavljaš.

Kao brod na moru,
prepuštam se
oluji i talasima,
toplini i ljepoti,
ne mareći ako potenem,
znam da bih i na tom dnu
bila najsigurnija.

Srećna.

Voli me,
ja sam samo skromna žena,
koja čezne da ti bude
prva i poslednja,
ona jedna,
tvoja jedina.

Volim te,
to ne jenjava,
besmrtno,
požudom i čežnjom,
beskrajno,
ljubavlju i strašću,
volim te.



Нема коментара:

Постави коментар