Milena Nikolić: Ko te to nije voleo?

Ko te to nije voleo
mala moja,
pa sada sklanjaš moje ruke od sebe?
Ko to nije umeo sa tobom
pa se sada praviš da ne vidiš
kako tebe, Rubikovu kocku,
rešavam lako
kao da sam te sam sastavljao?
Ko to,
mala moja,
nije mogao da te podnese
pa sada mene svojim ludilom
hoćeš da oteraš?
Kome si to bila previše teška
pa sada ne veruješ 
da su tvoje crne misli
meni melem za dušu?
Kome je to smetao 
tvoj glasan dečiji smeh
pa sada mene
čašćavaš suzama?
Reci mi,
ko ti to nije pružio
svu pažnju koju zaslužuješ
pa se sada duriš
što ti kupujem ruže,
donosim kestenje
i grlim te na ulici?
Ko te je to navikao
da se zadovoljavaš malim stvarima,
polovičnim osećanjima
pa ti je sada previše
što ti se nudim ceo?
Kome si to,
mala moja,
dozvolila da te ubedi
da te je teško voleti?
Taj je kukavica, veruj mi,
ništa mi u životu nije lakše pošlo za rukom
nego da te zavolim!
Taj je kukavica, veruj mi,
i nisi ti ništa kriva
što on nije umeo sa tobom.
Ali bićeš kriva,
mala moja,
ako odlučiš da ne vidiš
kako ja lepo umem sa tobom.
I nikada sebi nećeš oprostiti
ako odlučiš da me ne voliš
samo zato 
što tebe jednom
neko nije voleo.





Нема коментара:

Постави коментар