Milena Nikolić: Puštam te

Puštam te unutra
Ispod površine
Ispod ovog ledenog brega
Otvaram ti vrata svog pakla
Vrelo je unutra
Hoćeš li moći da izdržiš?
Nemoj prebrzo da odgovoriš
Nemoj prelako da zavoliš
Ima tu dosta za ne voleti
Iako ti ne deluje tako
I nećeš voleti
Ni moju želju da samujem
Ni moja gledanja u daljinu
Ni moje nostalgične uzdahe

Pa onda moje inate
Drskosti
Besove
A u stvari kajanja
Slabosti
Stresove
Nekad ti neću biti jasna
Dovešću te do ludila
Jer želeo si da budem misteriozna
A ne enigma
A ja ću ti reći
Reši me
Videla sam da umeš
Reši me
Kao što niko pre tebe
Nije umeo
Rastavi me na delove
Vidi da li su mi misli od olova
Da li mi je duša od svile
Vidi od čega sam napravljena
Pa me onda sastavi
I reci 
Rešio sam te
I takvu me voli
Ne samo spolja
Ne samo umiljatu
Ne samo nasmejanu
Ne samo bezbrižnu

Voli me napornu
Tmurnu
Sebi tešku
Nosi me na rukama
I kaži mi da nisam teška
Ne tebi
Ako zaustiš da kažeš
Da sam lepa
Da sam pametna
Da ti je lepo sa mnom
Nemoj
Uštedi dah
Sve je to plitko
A ja sam okean pun tajni
Zaroni duboko
Vidim da se ne plašiš
A kada me vidiš celu
I kada naučiš svaki pedalj mene
Reci mi da sam razoružavajuća
Polomi jezik da to izgovoriš
I verovaću ti
Voli me
I kada mi opadnu latice
A ostane samo trnje
I veruj da ću se opet rascvetati
I ne odustaj od mene
Zalivaj me
I pričaj mi nešto nežno
I biću ti još lepša nego pre
Imaj strpljenja
Dok prolaziš kroz moje faze
I obećavam ti
Videćeš kako se iz gusenice
Pretvaram u najlepšeg leptira
I obećavam ti
Videćeš kako s vremenom
Postajem sve bolja
Kao vino
A onda me otvori
Probaj me
Pusti me da ti opečem jezik
Na kraju
Kada me sva tvoja čula osete
I kada te sve moje dubine preplave
Reci mi da možeš
Da zavoliš ono što vidiš
I verovaću ti
I reći ću
Puštam te unutra
Želiš li da uđeš?



Нема коментара:

Постави коментар