Nikad mi tebe neće izbrisati!
Zaklinjem se vjetru
Na tvojoj terasi,
I jednoj slomljenoj
Palmi pod prozorom
Koja je čula neizgovoreno
I slomila se
Pred nepoznatim,
K'o ja pred tišinom,
K'o granice pred nama.
Nikad,
Jer ti si oduvijek tu
Satima,
Godinama,
Vijekovima,
Vječnostima čekam,
Na moje nenadano,
Na moje dosanjano,
Na sliku mojih pjesama,
Na muzej mog šarenila.
Nikad mi tebe neće obrisati
Jer ti si prosto sva moja radost,
Preobražen okean mojih suza,
Zagrljaj u kom se ne sjećam drugih,
Onaj koga bi se uvijek sjetio
Kada bi druga u njega zavirila,
Onaj koji bi te vječno vraćao meni
Jer ti i ja smo jedna cjelina,
Mi smo moj najdraži film,
Knjiga koja se zove decembar,
Slika na kojoj
Drina ljubi more.
Mirno more u svitanje
Je tvoja lična karta,
A svaki topli talas
Ugrijao je njene kanjone,
Planiski vazduh se smekšao,
Sve brane su poplavljene
Jednim izlaskom sunca
Koje sam u tvojim očima ljubila.
Neće mi nikad izbrisati tebe
Jer mi smo oduvijek bili mi,
I svaki drugi zagrljaj je tuđi,
Svaki pad je novi korak,
Svako čekanje je put ka nama.
Nemoj nikad posumnjati, mili
U moje oči i moju riječ,
Jer deceniju živiš u mojoj molitvi
I zato ti na usnama oslikavam pečat
Da ću uvijek biti tu,
Da ćemo se zajedno obući u blagoslov
I da mi tebe,
Neće izbrisati.
Zaklinjem se vjetru
Na tvojoj terasi,
I jednoj slomljenoj
Palmi pod prozorom
Koja je čula neizgovoreno
I slomila se
Pred nepoznatim,
K'o ja pred tišinom,
K'o granice pred nama.
Nikad,
Jer ti si oduvijek tu
Satima,
Godinama,
Vijekovima,
Vječnostima čekam,
Na moje nenadano,
Na moje dosanjano,
Na sliku mojih pjesama,
Na muzej mog šarenila.
Nikad mi tebe neće obrisati
Jer ti si prosto sva moja radost,
Preobražen okean mojih suza,
Zagrljaj u kom se ne sjećam drugih,
Onaj koga bi se uvijek sjetio
Kada bi druga u njega zavirila,
Onaj koji bi te vječno vraćao meni
Jer ti i ja smo jedna cjelina,
Mi smo moj najdraži film,
Knjiga koja se zove decembar,
Slika na kojoj
Drina ljubi more.
Mirno more u svitanje
Je tvoja lična karta,
A svaki topli talas
Ugrijao je njene kanjone,
Planiski vazduh se smekšao,
Sve brane su poplavljene
Jednim izlaskom sunca
Koje sam u tvojim očima ljubila.
Neće mi nikad izbrisati tebe
Jer mi smo oduvijek bili mi,
I svaki drugi zagrljaj je tuđi,
Svaki pad je novi korak,
Svako čekanje je put ka nama.
Nemoj nikad posumnjati, mili
U moje oči i moju riječ,
Jer deceniju živiš u mojoj molitvi
I zato ti na usnama oslikavam pečat
Da ću uvijek biti tu,
Da ćemo se zajedno obući u blagoslov
I da mi tebe,
Neće izbrisati.
Teodora Košarac
Нема коментара:
Постави коментар