Lejla Kašić: Uvijek me je i u svemu previše

Majka će reći da sam povukla na očeve
otac će reći da sam povukla na majčine
taj tihi rat neće prestati
niti pomoći
niti znam do kojih je
niti je bitno do kojih je
znam tek
da sam
kao sa srčanom manom
kao što se neki rode sa darom
ja rođena sa prokletstvom
kletvom spaljenih vještica
urokom zlih očiju
amanetom pramajki
pa sam
češće sevdah
nego žena
a kad sam žena
žena sam
od meraka
a ni za čiji merak.
Prljava kao misli perverznjaka
i čista kao pokajanje
onu koju ljubiš
tu ćeš i stvoriti.
Zločin je
što me je uvijek
i u svemu
previše
mnogo više
nego što
balkanski alfa muškarac
može da izdrži
dok nudi svoje udove za moje temelje.
Nejake su to grede za
zmijski otrov u mojim poljupcima
persijsku poeziju u mom imenu
dubinu Pacifika u mojim mislima
erupciju Fudžijame u mom bilu
crnogorski krš u mom temperamentu.
Rušim se kao Skadar na Bojani
dok pokušava
da suzbije moju suštinu
na svoju prosječnu formu
ustaljene formate
i opšta mjesta.
Kazna je
što tražim samo nekog
sebi ravnog
da me sravni
nekog ko je kadar
da me uzdigne k’o Skadar
da ga uzidam
u svoje jezgro kao Gojkovicu.
Pa da izgubim glas
blagosiljajući splet gena
što mi udahnuše
dah žene
koja se ne dodovrova lakim zabavama
ne odobrava fantomsku ljubav
i
koja ne pristaje
ni na šta manje
od onoga što sama
može da da.




Нема коментара:

Постави коментар