Kristina Babić: Gdje si bio?

Gdje si bio
dok sam bila
nepromišljena,
neuplašena,
neustrašiva.
Dok sam slana
od morskih talasa
surfovala po vjetru,
skakala u dubine i ponore
vjerujući da se neću utopiti,
da je nemoguće ostati bez vazduha,
bez ljubavi,
bez života...
Gdje si bio dok sam čitala ljubavne romane
i vjerovala
da je Bog onakav
kakvim ga ja vidim,
da je ispovijest za grešnike,
ubice,
lopove,
a da ja sam samo mlada
i pomalo luda.
Gdje si bio,
dok sam griješila,
ubijala ljubavnike
pogrešnom mišlju o ljubavi,
zanosu,
predaji,
dok sam krala naklonost
misleći da tako
više vrijedim... 

Gdje si bio,
dok sam vezla vez
koncima rasparenog srca,
tješila se pod mjesečinom
da će biti bolje
kada budeš tu.
Gdje si bio da podržiš moje teorije
o čistoj ljubavi kao karti za obećani raj,
gdje si bio iz iluzije da me ukradeš i spaseš,
od prošlih i budućih života,
od vjerovanja da u plamenu
sasvim sigurno neću izgoreti...
miješaju mi se fantazija i realnost,
svijest i svijet,
pa ne znam gdje počinjem
i gdje ću se završiti.
Gdje si bio,
da me iz ovog ponora iščupaš,
da govoriš molitve
u ime mog spasenja.
Gdje si bio
i gdje si sada,
zašto te nema ovdje,
gdje sam dospjela ne bih li
tebe pronašla.




Нема коментара:

Постави коментар