Dragana Marković: Kroasan i kafa

Ne znam da li knjigu,
čitaš od početka.
Ili s kraja.
Ni da li ti ujutru,
prija gorka kafa,
ili slađa.
I da li ti još po stolu,
curi krem,
iz kroasana.
Ni kakvog ti je ukusa,
tek umivena brada.
Znam da voliš,
kada je korica hleba tanka.
I da kriška,
ne treba da bude mala.
Znam i da je meni,
kafa uvek slađa.
Ako sam,
nakon tebe ustala.
I da nikada do podne,
nisam u praznom krevetu,
ležala.
Znam i da bih i sada,
nerazbuđena i čupava.
Sa kesom,
punom vrućih kroasana.
Po kiši,
do tvog stana trčala.
U majici,
koja je tebi bila mala.
Ne znam da li ona,
sada u njoj spava.
Ili je složena,
na trećoj polici,
prva odozgo,
među ostale majice,
zapala.




Нема коментара:

Постави коментар