Hoćeš da ti kažem koliko te košta ova tišina
i čime ćeš sve da je platiš...
i čime ćeš sve da je platiš...
Protekle noći sam se zaklinjala nepoznatim ljudima
kako te ne volim,
kako si ništavan i
kako ne vrijediš ni mrvu,
mrvu one poslednje naklonosti
koju sam spremna da pokupim sa dna
i da je ponudim tvojim stopalima.
kako te ne volim,
kako si ništavan i
kako ne vrijediš ni mrvu,
mrvu one poslednje naklonosti
koju sam spremna da pokupim sa dna
i da je ponudim tvojim stopalima.
Protekle noći sam,
tako mi slobode,
podigla revoluciju u ime oslobođenja,
u ime života bez tebe.
tako mi slobode,
podigla revoluciju u ime oslobođenja,
u ime života bez tebe.
Govorila sam da su svi muškarci kukavice,
da su prevrtljivi
i da nisu kadri da osjete ljubav.
Govorila sam
i shvatala u trenu
da govorim o tebi,
da oštre žaoke mojih gorkih riječi
preziru
svakog muškarca
i govore kamenom mramornom zidu
kog niko
osim mene
ne vidi.
Vatrene strijele koje pljujem
dok omalovažavam muškost
izražavaju
moje nesrećno stanje
u kom sam
kao u vakumu,
u kom sam
ništa
i u kom mogu biti sve.
da su prevrtljivi
i da nisu kadri da osjete ljubav.
Govorila sam
i shvatala u trenu
da govorim o tebi,
da oštre žaoke mojih gorkih riječi
preziru
svakog muškarca
i govore kamenom mramornom zidu
kog niko
osim mene
ne vidi.
Vatrene strijele koje pljujem
dok omalovažavam muškost
izražavaju
moje nesrećno stanje
u kom sam
kao u vakumu,
u kom sam
ništa
i u kom mogu biti sve.
Hoćeš da ti kažem da će te ova tišina koštati
jednog novog saznanja
do kog ću doći
u razgovoru sa ljudima koje ni ne poznajem,
dok se kunem u slobodu kako ljubav ne postoji,
dok lažem da skidanje poveza sa očiju ne boli,
jednog novog saznanja
do kog ću doći
u razgovoru sa ljudima koje ni ne poznajem,
dok se kunem u slobodu kako ljubav ne postoji,
dok lažem da skidanje poveza sa očiju ne boli,
Protekle večeri sam se zaklinjala
da na sebe više ne dam,
ali sam negdje oko ponoći shvatila
da sebe više nemam.
da na sebe više ne dam,
ali sam negdje oko ponoći shvatila
da sebe više nemam.
Dovraga,
opet se moram sastaviti
slomljena od tvojih ruku.
I opet moram sebi šapnuti,
kao neznancu,
da nije sve što liječi
lijek.
I da nije sve što boli
ljubav.
opet se moram sastaviti
slomljena od tvojih ruku.
I opet moram sebi šapnuti,
kao neznancu,
da nije sve što liječi
lijek.
I da nije sve što boli
ljubav.
Opet sam sa zvijezde
tvojom rukom odgurnuta,
pala
i prolomila se kroz isto staklo
i opet nisi ni pogledao
u mene,
rasječenu komadićima povremenih bljeskova realnosti.
tvojom rukom odgurnuta,
pala
i prolomila se kroz isto staklo
i opet nisi ni pogledao
u mene,
rasječenu komadićima povremenih bljeskova realnosti.
Klela sam se ljudima koje ne poznajem
da te ne volim,
do kasno u noć.
da te ne volim,
do kasno u noć.
Ujutru su me našli kako od stakla pravim stepenice
ka jednoj naročitoj zvijezdi,
da opet poljubim ruke
koje su me odgurnule.
ka jednoj naročitoj zvijezdi,
da opet poljubim ruke
koje su me odgurnule.
Нема коментара:
Постави коментар