Maja Babović: Znaš li šta se u meni zbiva kada te spomenu?

Znaš li
Šta se u meni zbiva
Kada te spomenu,
Kada pitaju za tebe,
Kada kažu kako smo bili
Simbol ljubavi,
Oličenje neprolaznosti
Kako je svaki naš korak
Most koji spaja
I kamen koji gradi?
Da li znaš koliko mržnje i jeda
Kroz moje žile prostruji
I poželim da opsujem,
K vragu,
Da te poželim više,
Da te sačekam opet,
Da te dočekam boljeg?
Znaš li
Koliko tempera mi je trebalo
Da sivilo mokrih trotoara
U mojoj glavi
Obojim duginim bojama
Koje opet znaju oprostiti?
Znaš li
Da te obožavam i prezirem
I kunem i volim
I opet ničice padam
Pred slikom o tebi
Koju pravim skicama prošlosti?
Iz oblaka izvlačim
Najsurovije riječi
I najtoplije zrake
Da te obučem u pjesmu,
Da te zarobim u beskraj,
Da te opet nanovo
Ljubim
Kao da me nikada izdao nisi...
Znaš li
Koliko se prljavo i izdano osjećam
Kada čujem tvoje ime
I sjetim se tišina
Koje si taktički pokvario
Zvukom odlaženja
Kad mi te trebalo
Kao nečeg
Bez čega se ne da živjeti?
Znaš li
Koliko se izigrano osjećam
Dok te ispijam po birtijama
I govorim kako je sve
Samo loš san...
Loš san
Koji se malo odužio.
Nema adekvatnog pridjeva
Da upriliči moju bol.
Da je odjene u rečenicu
Koja će savršeno pasati
Onom što se u meni zbiva
Dok o tebi govorim.
Dok te volim i prezirem
Čekam i ostavljam
Proklinjem
I molim Svevišnjeg
Da te čuva.
Ne znaš.


Нема коментара:

Постави коментар