U jednu arteriju tiskam bajkalsko ''volim"
Drugu mi zoblju godine
I zapravo ne znam koliko otkucaja je preostalo
Koliko njih je protraćeno
Koliko poklonjeno, otplakano, zakopano
I zapravo ne znam koliko otkucaja je preostalo
Koliko njih je protraćeno
Koliko poklonjeno, otplakano, zakopano
Podnosim izvještaj
Amaterski udišem život
Nemam titanske planove
Pišem lament nad čovječanstvom
Psujem najsočnije u nevjerici
Zaista
Šta ovi dani hoće od mene
Posljednji put su tražili da odrastem
Na papagajskom jeziku
Drsko i uzvišeno
Ne želim demijurga niti uputstva
Ne želim prijatelje koji se predomišljaju
Ne želim da ustuknem pred glupim i zlim
Ulazim u borbu potpuno slabašna i nespremna
Sa nekoliko klimavih argumenata i starim snom
Kao po inerciji
Naprežem se da vjerujem
Da rješenje mora da izmigolji
Antički, samo ne tragički
Deus ex machina
U poluglasu čuči molitva
Ne želim raskošan odraz
Ali
Ima neko šumsko cvijeće
Koje želim mirisati
Ima neka stijena
Na kojoj želim sjedjeti
Ima neka kiša
Sa kojom želim ratovati
Dodjeljujem sebi posljednju ulogu
Naime
Ima jedna arterija
Iz koje želim istisnuti Bajkal.
Нема коментара:
Постави коментар