Procjedićeš kroz zube
Кad pitaju gdje sam
Da mi nismo bili jedno za drugo,
Da nisam ona prava,
Da sam nestrpljiva,
Drska i previše svoja,
Prećutaćeš da sam bila više tvoja
Nego što me moja duša svojom zvati može
I da si me od sebe otrgnuo
К'o što slabići sa kaputa otrgnu izazove.
Кad pitaju gdje sam
Da mi nismo bili jedno za drugo,
Da nisam ona prava,
Da sam nestrpljiva,
Drska i previše svoja,
Prećutaćeš da sam bila više tvoja
Nego što me moja duša svojom zvati može
I da si me od sebe otrgnuo
К'o što slabići sa kaputa otrgnu izazove.
Doći ćeš mi barem još jednom
Da se na mom kućnom pragu sjetiš
Кako sam te raširenog srca čekala
Provirujući kroz prozor,
Namještajući kosu,
Šapćući sestri preko terase
Da ćeš mi donijeti
Novosadske medenjake
I kroz neku smiješnu metaforu
Moje čekanje u njih pretopiti.
Da se na mom kućnom pragu sjetiš
Кako sam te raširenog srca čekala
Provirujući kroz prozor,
Namještajući kosu,
Šapćući sestri preko terase
Da ćeš mi donijeti
Novosadske medenjake
I kroz neku smiješnu metaforu
Moje čekanje u njih pretopiti.
Upitaće te neko sigurno
Gdje je tvoja žena u crvenom
I zašto više ne igraš salsu,
Upitaće te kome ćeš sada
Dan pokvariti prostim nedolaskom,
A ti ćeš valjda konačno shvatiti
Кoliko je neizmjerna sreća,
Imati nekoga čijom srećom diriguješ.
Gdje je tvoja žena u crvenom
I zašto više ne igraš salsu,
Upitaće te kome ćeš sada
Dan pokvariti prostim nedolaskom,
A ti ćeš valjda konačno shvatiti
Кoliko je neizmjerna sreća,
Imati nekoga čijom srećom diriguješ.
Prećutaćeš nekoj Njemici
Кad te bude učila da kažeš "volim te",
Filosofiraćeš kako ljubav izjavljuješ samo na grčkom
Jer Grci ljubav po vrstama razlikuju,
Bićeš joj duhovit
Onako kako si meni
I pričaćeš joj o svom vojvođanskom gnijezdu
Hvaleći se poljima lavande iznad toplog kreveta
A ona neće moći da nasluti
Da joj o mom osmijehu pričaš.
Кad te bude učila da kažeš "volim te",
Filosofiraćeš kako ljubav izjavljuješ samo na grčkom
Jer Grci ljubav po vrstama razlikuju,
Bićeš joj duhovit
Onako kako si meni
I pričaćeš joj o svom vojvođanskom gnijezdu
Hvaleći se poljima lavande iznad toplog kreveta
A ona neće moći da nasluti
Da joj o mom osmijehu pričaš.
Procjedićeš me, opet kroz zube,
Obući me čistu u svoje laži,
Da me tvoji omrznu,
Da ženama oči zamažeš,
Ali uvijek kad ti se pred očima
Od bjelila zamagli
Vidjećeš me u bijelom, sa lavandom u kosi
I zaboravićeš ime i rodnu zemlju
Al' moja ljubav se ne zaboravlja.
Obući me čistu u svoje laži,
Da me tvoji omrznu,
Da ženama oči zamažeš,
Ali uvijek kad ti se pred očima
Od bjelila zamagli
Vidjećeš me u bijelom, sa lavandom u kosi
I zaboravićeš ime i rodnu zemlju
Al' moja ljubav se ne zaboravlja.
Ona će ti biti vječna optužnica
Jer si me imao,
Pa odbacio,
Jer si vjerovao
Da čekanje nema rok trajanja
I jer se stranice istorije stide
Što jedan takav,
Osvajačko ime nosi.
Jer si me imao,
Pa odbacio,
Jer si vjerovao
Da čekanje nema rok trajanja
I jer se stranice istorije stide
Što jedan takav,
Osvajačko ime nosi.
Doći ćeš mi opet na kućni prag
A ja te se više neću sjećati,
Zaboraviću kako se smiješ,
Zaboraviću mostove koje sam s tobom prešla,
Samo te po lažima, možda, prepoznam
Da ti pred očima vrata zatvorim
I sestri šapnem
"slučajna greška",
A gle -
Zaista jesi.
A ja te se više neću sjećati,
Zaboraviću kako se smiješ,
Zaboraviću mostove koje sam s tobom prešla,
Samo te po lažima, možda, prepoznam
Da ti pred očima vrata zatvorim
I sestri šapnem
"slučajna greška",
A gle -
Zaista jesi.
Teodora Košarac
Нема коментара:
Постави коментар