Maja Babović: Načekala sam se

Čekala sam sinoć
Dok su se vragovi ljubili na verandi
I šaptali o iščekivanju,
Pa se sjetih, neveselo,
Da sam se načekala svega,
A da li je za to vrijeme
Ikada iko
Mene sačekao
Da napišem pjesmu,
Da naučim plivati u strahovima
Da li me iko sačekao da pokušam
Poletjeti bez krila
Pjevati bez glasa
I sa saznanjem
Da sve prolazi
Pa i ja
Dok prelazim
Na drugu stranu ulice...
Da li je iko mene čekao
Da postanem bolja od sebe
Koja sam juče bila?
Da li je meni neko praštao
Kada to nisam uspijevala?
Da li je mene neko opravdavao
I vjerovao da hoću?
Načekala sam se svega.
Naćutala sam se svega.
Naživjela sam se svega.
Vragovi,
Oprostite mojoj mladosti
Živjeću u nezaboravu jedne ljubavi
Koja je morala proći.
Ne tražite me.
Ne šaljite znakove i armije.
Ne preklinjite.
Svršena je to stvar.
Gdje povjerenje pogine
Želja je sahranjena.
Možda će me moja ljubav nadživjeti,
Ali i bijes će...
Do groba će se preplitati
I lukavo nadmudrivati
Podjednako duboke
Podjednako drage
Te dvije emocije...
Kao brat i sestra.
Da, jesam.
Oksimoron sam,
A čovjeka ste sahranili
Tamo gdje je povjerovao
U bajke.


Нема коментара:

Постави коментар