Idilični spisi slobode: Teško je sebi priznati

Teško je sebi priznati
Da ne možeš još uvek nikoga da prihvatiš
Niti da zavoliš
Niti imaš načina da predvidiš
Ljubavne igrarije
Da ne možeš da dočekaš
Ničiji osmeh
Jer te slabosti muče
I jer nisi preboleo
Onaj osmeh (o kom vešto ćutiš)
Ne smeš da kažeš da si željan ljubavi
Da ti tako bliskost fali
Da bi zaboravio na sebe
Samo da je tu jedna - koja te razume
Ali da si zaboravio da voliš
Već si toliko osamljen
I noćima izmučen
Da ti je buđenje pored nekoga
Skoro kao mučenje
Košmarna predstava
I onda lebdiš i mislima proslavljaš
Onu koja će te svojim karakterom ubediti
Da nikad više ne poželiš da budeš sam
Jer je samovanje u dvoje
Naše zaveštanje.
Milan Gajić




Нема коментара:

Постави коментар