Maja Babović: Ostaješ i kada odlaziš

Ostaješ I kada odlaziš Jedina ispravna stvar Koja mi se dogodila u životu Ili jedini ispravan život Koji se dogodio U tom dragom času Kada su se naša dva svemira Sudarila I stvorila veliki prasak. Ostaješ I kada odlaziš Jedina neprolaznost Koja se mimoilazi S mojim zgnječenim saosjećanjima I pohabanim uvjerenjima Da vječnost traje, Nekad makar za jednu Milisekundu duže.
Ostaješ I kada odlaziš Neko ko će iz ove priče Izaći zreliji Iskusniji Zaljubljeniji I hrabriji Samo ne meni. Ne meni, Već nekoj novoj ženi Netaknutoj tvojim odlaženjem Nenažuljanoj obećanjima Neumorno snalažljivoj Koja će znati odglumjeti nestrpljenje I sažvakati oba svoja inata Kako bi te zadivila tajnovitošću. Ostaješ besmrtan I kada umreš u svakom mom budućem danu Ostaješ, Jer jedina si ispravna stvar Na koju sam namjerno bila gluva Na koju sam namjerno bila slijepa Kojoj sam namjerno davala nove prilike Ovim srcem Što je sada neispravno I na godišnjem odmoru Jer još uvijek ti, Dovraga, Tražim opravdanja.



Нема коментара:

Постави коментар