Umetnici insp.irišu: Svetlana Ninković



Intervju: Tara Đukić


Kada ste magija, jedino što možete da kreirate jeste - magija. Slikarka Svetlana Ninković jedna je od onih umetnica koje negiraju crno-beli svet, a slave boje. U tom prasku nesputanih emocija, snažnih poteza i neočekivanih zaokreta, stanuju njena snoviđenja. Ako možete da ih vidite, srećni ste, jer ipak - na magičnima svet ostaje.

 ’’Kad zatvorim oči, vidim plavo’’. Kada je bio prvi trenutak u životu kada si zatvorila oči i videla nešto plavo, nešto svoje, nešto slobodno, nešto naslikano?

To nije bio trenutak, to proces koji traje. Plavo je osnova, ono je nebo, okean, krov kućice na grčkom ostrvu, nebrušeni dijamant ili kičasti koktel u jeftinom baru na kraju sveta. Samim tim, ne može mu se odrediti početak i kraj. Sloboda je uvek prisutna, a kroz plavo je iznova spoznajem. 

U jednom intervjuu, rekla si da svoje srce prenosiš na platno. Kako je to uticalo na tvoj proces odrastanja, sazrevanja i samospoznaje? 

Prepoznala sam da je vreme koje provodim sa platnom, bojama i četkicama, za mene najbolji način da izrazim emocije. Umetnost je jedan vid terapije za dušu i telo, način da ispričam kako se osećam u datom trenutku svog života. Oni koji me dobro poznaju, kroz moju umetnost će umeti da pročitaju čitavu priču.




Kada kažeš da je emocija najveća inspiracija, koju emociju smatraš najinspirativnijom za stvaranje?

Ljubav i strast. Osim umetnika koje je tokom stvaralaštva "vozila" destrukcija, retko ko će vam dati drugi odgovor. Ljubav i strast ne moraju biti usmerene ka drugom biću, već ka životu i radosti koju nam on može pružiti ako mu damo priliku.
   
Tvoje apstraktne radove karakterišu intenzivni, dinamični i neočekivani kontrasti. Šta nam oni znače u umetnosti, a šta u životu? 

Kontrast je uvek poželjan, kako u umetnosti, tako i u životu. Svako od nas u sebi ima više ličnosti koje s vremena na vreme "pušta "na svetlo dana. Sve moje ličnosti slikaju sa mnom, i mislim da zajedno čine dobar tim.


    
Kako si držala svoj šareni svet da ne padne kada su pokušavali da te ukalupe, ili da ga oboje u crno-belu boju?

Crno-beli svet za mene postoji isključivo kao pesma. Mislim da nas je vreme i iskustvo naučilo da između crne i bele postoji širok dijapazon boja, a ja sa radošću plešem u njihovom spektru.

Na koji način si povezala dve ljubavi – modu i slikarstvo?

Volim modu i umem da postojeće komade vidim oplemenjene nekim svojim detaljima. Često oslikavam odeću i uživam u tome da starim stvarima dajem neki novi život. 


Godine 2013. bila je aktuelna izložba ’’Femininity’’ na kojoj ste izlagale umetnica Gordana Galoča i ti. Smatraš li sebe feministkinjom i šta je ono na šta najviše podsećaš, podstičeš i motivišeš žene u svojoj okolini?

Sebe ne smatram feministkinjom, iako se divim mnogim tekovinama feminizma. Svojim radom se obraćam apsolutno svima, a želim da podstaknem ono što mi se čini da danas nedostaje, a to je sloboda u svakom smislu. Pokušavam da živim i radim van zadatog okvira i želim da inspirišem druge da požele isto. Za mene to znači živeti u trenutku, dakle ne postoji ni juče ni sutra, postoji samo sada. 

 Šta je za tebe strast, a šta ljubav?

Ljubav je suština, a strast je poželjna. Najvažnija vrsta ljubavi je ona prema samom sebi, jer ako umete sebe lepo da volite, onda će ljubav prema drugima biti jos lepša.



       Šta bi poručila mladim ljudima koji još uvek nisu uvideli da neke zvezde sijaju za njih?

Svako od nas treba da zna da smo svi čarobni, ali da treba verovati i mnogo raditi na tome. Čvrsto verujem da za svakog od nas, negde gore, postoji zvezda koja sija i čeka. Ja sam svoju pronašla, a sada je brižljivo negujem i održavam.

Kada zatvoriš oči... šta je sledeće što vidiš u svojoj budućnosti? 

Vatromet ili možda veliki prasak! Uvek imam nove, velike planove, i radujem se njihovom ispunjenju.



#insp. #umetnost i kultura #intervju

Нема коментара:

Постави коментар