Kristina Kljajić: Zaboravila sam

Zaboravila sam
strah od ostavljanja
napade anksioznosti
veliko klupoko
krivice
koje se odmotava
pri najmanjem neuspehu

Zaboravila sam
teret mržnje
osudu sredine
izgrižene nokte i
jagodice prstiju
Zaboravila sam
kako je ne osećati
pa biti presteravljen
naježen
smućen
Zaboravila sam
da sam vrištala
bila prepuna strahova
Zaboravila sam
svoj pad
ali se dobro sećam
svoje hrabrosti
kada sam zašila
ranu
sopstvenim rukama
i pogledala
surovi svet
pravo u oči
Zaboravila sam i tebe
na šta si se pozivao
koju si košulju
nosio
dikciju kojom si
izgovarao reči
nekog vrednijeg
zovem kad sam sama
ljubim u oko
i izrađujem zajedničke
fotografije
Zaboravila sam
ludačku
krvničku
želju
kad mi padneš na pamet
pa ti kao
izgladnela vučica
sirovo meso
namirišem ime
pa osetim
glad
žeđ
svaku poru koja
postaje uznemirena
i vapi za još
samo malo
Zaboravila sam
sve što me je
ikada povredilo
osakatilo
uništilo
život ide dalje
a ja više od svega
želim da budem
srećna i slobodna
Zaboravila sam
da bih ozdravila
Nisam imala izbora.



Нема коментара:

Постави коментар