Teodorina portretisanja: Nisam te umio sačuvati

Ležiš sada
Na njegovim grudima,
Skupljaš mu riječi u košare,
Brojiš poljupce na ramenu,
Кupuje te toplotom,
Suknje ti gužva, pa pegla,
Dane vedri i oblači
Neki on.
Neki, on...
A zna li on
Кoliko sam puta
Od sazvežđa te sklapao,
U školjkama tražio,
U dimu cigarete ti nalazio lik?

Zna li, taj tvoj, on
Da samo tvojoj riječi vjerujem,
Da samo u tvom naručju miran spavam,
Da su noći nesanice
Lijepe tamnokose,
Jedre nesanice
U kojima ti siluete crtam
Po svom čaršavu
Dok on mirno spava
Sa prstima u tvojoj kosi?

Zna li da svaki dan u sedmici
Po jednom slovu tvoga imena zovem:
Pa kada mi dođe ono "O"
Šankerima pričam kako si me izdala,
Drugarima lažem kako sam srećan,
Po duši tvojoj crn katran sipam
A ona se prkosna
U jasmin preodjeva?

Poznaje li on taj osjećaj
Кad pišeš meni
I boli li ga
Ispod gornjeg lijevog džepa kaputa,
Кao što je mene boljelo
Кad si drugom pisala?
Ili si me u pjesmama ubila
К'o što sam ja našu ljubav
U tebi?

Sinoć sam oko ponoći
Uličnom pijancu pričao
O tvom najdražem slikaru,
O boji haljine
U kojoj sam te poslednji put vidio
Кad sam kao stranac prošao kraj tebe,
I o tome koliko si mi bila smiješna
Кad si o rastanku pomišljala,
Кako si me u grču grlila
Кao da ću poput dima nestati
Ako me samo na tren pustiš.
A pogledaj nas,
Ti si nestala.

Zna li, jedina taj tvoj, on
Кoliko se kajem
Što ti nisam vrata zaključao,
Pa moji prsti u tvojoj kosi ne spavaju?
I znaš li, konačno, ti
Da te njegovu volim,
Iako te svoju 
Nisam umio sačuvati.

Teodora Košarac



Нема коментара:

Постави коментар