Ana Gord: Na to

Pun žutih latica ruža
Krevet gde sam gola ležala
A nebo je bilo zvezdano
I svaka kost me bolela
od ugriza
Cela koža nosila
beleg
mirisa
Cela noć je plesala
od uzdaha
Zgažena demonima,
tvog govora
Padala sam ničice, vapila za vazduhom
Dok voda grad je isprala
Sve tragove zbrisala
Tvog i mog obrisa
Sa tog ležaja
Bez trunke sećanja
Na to…



Нема коментара:

Постави коментар