Dan
je odlučio da prespava sve ono što se “očekuje” od njega. Uči nas tome da nije
dobro očekivati i da ne voli planove, ali voli uporne igrače. Sve je pomalo
izgubilo boju, nebo se spustilo i kao da će svakog trenutka zaspati nad našim
čelom. Tiho je, čuju se samo stope radoznalih slučajnih prolaznika, dok
marljivo odlaze u susret novom danu. Svi
moji drumovi su od blata i sna. Teško prohodni, puni vode i magle što se
spustila niz padine. Odlučih da koraknem naprijed, dok su se ispred mene
pojavili dječak i djevojčica. Nježni i svoji, otuđeni od stvarnosti i svega što
boli i tišti. Ispunjeni radošću kao dijete dok posmatra majku, plavu i nježniju
od bilo kojeg sna.
Nježan
i svoj, šetao se sporim korakom dok je pratio djevojčicu. Nosio je težak teret
u rukama, svoju gitaru i gitaru djevojčice. Čas muzičkog je bio poprilično
težak i iscrpan, ali za velike ciljeve vrijedi pustiti znoj. Ne umije drugačije
posmatrati svijet, osim onako kako vidi iz perspektive djeteta. U rukama je ponio samo mač od sna i čisto
srce. Neko nas je jednom naučio da za snove i ne treba više. Osjetim da se dobrota vratila, lagano i čisto
kroz sve te oblake. Nebo je odlučilo da mijenja smjer kretanja. Tiha voda je odnijela sve težine svijeta i pružila nam rame od sna,
da se spustimo na njega onako krišom. Onda kad se umoriš od svega, ona je tu da
se spustiš na njeno rame. Dovoljno čvrsta i posebna da grije svojom toplinom i
spaja nespojive niti. U slučaju da ti se duša isprazni, ona je tu da posloži
sve ono što je ostalo od tebe. Sramota
me svaki put kad se rasipam u milion sitnih dijelova, pa me “skuplja” tako
beskorisnu i slabu.
Ona
je tu da vjeruje, kako mogu i moram naprijed. Ponekad ne čujem riječi, ali
osjetim to toplo srce što se spustilo nad mojim bićem. Svaki put je tu da mi
obriše svu prašinu sa koljena, a da me ni ne dodirne. Voljela bih da mogu svu
tu dobrotu uzvratiti istom mjerom, dovoljno snažno da bude spašena od svih
tmina svakodnevice. U njenim očima spavaju lijekovi protiv smrtnosnih bolesti i
čuvaju se tajne mape koje zaustavljaju ratove. Probudi iznova onu djevojčicu u
meni i udahne mi novi život, iznova. Čist
i lijep, kao najčistije šume i izvori pitke vode. Ona je tu, da bude savršena u
svijetu od nesavršenosti. Ja sam tu, da čuvam pod trepavicama njen lik.
Нема коментара:
Постави коментар