Maja Babović: Pitala bih te

Pitala bih te
Koja ti je omiljena boja,
Voliš li fudbal,
U kom položaju spavaš,
O čemu sanjaš,
Ko ti je bio prva simpatija
I mogu li ja biti posljednja...
Pitala bih te
Kao zaljubljene gimnazijalke
S leksikonima ispod miške
Kada si se poslednji put nasmijao
Prvi put,
Koje ti je omiljeno godišnje doba,
Slušaš li džez
I imaš li neke čudne hobije?
Sakupljaš li citate,
Fotografije,
Bedževe
Ili ljude
Krhke,
Slabašne
Istrošene
Jake
Nasmijane
Podle
Bilo kakve...
Pitala bih te
Kako su ti u djetinjstvu tepali
I čega si se najviše plašio
Kao dječak.
Jesi li imao omiljenu igračku
I koliko si puta slagao u životu...
Gdje si spavao pijan
I kome si trijezan pisao grafite
U malim ulicama predgrađa.
I dok te drugi ljudi pitaju
Koja si godina fakulteta,
Šta studiraš,
Čime se baviš,
Koliki su ti mjesečni računi,
Kolika ti je plata,
Sa kime spavaš,
Ja ću te pitati
Jesi li srećan
I sa kim se budiš?
Koliko nasmijanih dana
U tvome kalendaru bilježiš
Koliko zagrljaja su ti ruke dale
Koliko si se ljepote za života nagledao?
I dok će ti drugi ljudi reći
Proći će,
Biće dobro,
Bravo,
Polako,
Pogrešno je,
Nemoj tako...
To je u redu...
Ja ću ti reći volim te.
To je dovoljno.


Нема коментара:

Постави коментар