jesi li prestao da brojiš otkucaje srca u samoći,
vjeruješ li u sudbinu
i u zov duša koje se noćima traže po groblju ljubavi,

jesi li uspio da ostaneš čovjek
ili su ti barkod na čelo utisnuli

jesi li postao samo još jedan u nizu
onih koji se hrane mesom
kako bi mogli da služe društvu i otadžbini
i da u tome nikada ne omanu,
jer kome trebaju hrabri ljudi
koji se ne boje da pođu u goru
i ostave za sobom tuđe ambicije
i hartije od vrijednosti
koje ne griju postelju,
jesi li se borio za svoje snove,

sanjaš li?
Ima li očiju po ugledu na tvoje,
ima li iko rame na kom ćeš biti miran,

je li te strah pretvorio u miša
ili si postao stijena,

takvi ljudi se sebe plaše,
takvi ljudi od sebe bježe,
je li te stiglo ono od čega bježiš,
jesi li pronašao sebe pokraj neke ceste
jesi li sve izgubio kao na lutriji,
ili si ogrebao sreću,
jesu li te umorila ljeta,
jesu li kiše sa tebe sprale sve izlizane maske,
ili stojiš pokis’o i blatnjav do guše,

dišeš li
jesi li i dalje lijep kao grčki bog
koji je zaboravio da se smije.