Lejla Kašić: Gora sam

Gora sam,
kada god mi kažeš da ne možeš,
pozovem njega
i on može,
njemu nije teško
da slaže da me voli,
meni nije teško
da slažem da to znam.
Gora sam,
kada god mi kažeš da nećeš doći,
pozovem njega
i on dođe,
bez suvišnih pitanja,
bez razmišljanja,
sa željom,
sa voljom.
Gora sam,
nudim ti se, pa
spiram tvoje
njegovim dodirima.
Sa njim
sjutra ne postoji,
sa tobom
ja ne postojim.
Gora sam,
kad god me ne pitaš kako sam,
pozovem njega
i on pita
i on sluša.
Gora sam,
odbijam ti pozive,
tražim izgovore za kašnjenja
dok se kao sladoled topim
u njegovim ustima.
Gora sam,
ne unoseći se,
prvociram tvoju želju,
pa te ostavljam
da izdaleka želiš
ono što ne možeš imati
a što on dobija tako lako.
Gora sam,
pričam mu tvoje tajne,
ogovaram tvoje navike,
pljujem tvoju narav.
Gora sam,
jer si načinio od mene goru,
uvukao u svoje igre,
navikao na svoje odsustvo,
navukao na patološku ljubav,
paralizovana
ne mogu ni da ostanem,
ni da odustanem od tebe.
U međuvremenu
mogu samo
da se vratim njemu.
Voljeći tebe,
prestala sam
da volim sebe,
tu je sve počelo.
Ne tražim pomilovanje
za obmanu i prevaru,
samo želim da prekineš agoniju.
Slobodno digni ruku od mene,
kad ne možeš na mene,
sve troje
znamo da znaš.
Samo okončaj ovaj nonsens
i idi prvi,
jer -
bolji si.




Нема коментара:

Постави коментар