Proljeće sam dočekala u stanu,
zamišljajući kako bi bilo piti kafu u prirodi,
sa prijateljem ili knjigom
zamišljajući kako bi bilo piti kafu u prirodi,
sa prijateljem ili knjigom
opet želim van tijela,
opet gorim od želje da obiđem svijet,
da kroz nepoznate ulice naučim sebe,
kriziram,
zavisna od svega što nisam doživjela
opet gorim od želje da obiđem svijet,
da kroz nepoznate ulice naučim sebe,
kriziram,
zavisna od svega što nisam doživjela
popela bih se na krov zgrade,
vrištala o tome koliko ćemo više cijeniti sunce i zagrljaje.
Hoćemo li?
vrištala o tome koliko ćemo više cijeniti sunce i zagrljaje.
Hoćemo li?
Žalim sve prazne, bez empatije,
bez svrhe živote,
žalim njih i žalim zbog mnogo toga,
ali ne i zbog ove odluke od 4 zida,
jer kada izađemo bićemo bogatiji
za jedno saznanje o tome
kako smo sačuvali jedni druge.
bez svrhe živote,
žalim njih i žalim zbog mnogo toga,
ali ne i zbog ove odluke od 4 zida,
jer kada izađemo bićemo bogatiji
za jedno saznanje o tome
kako smo sačuvali jedni druge.
Proljeće sam dočekala.
Zar nije dovoljno?
Zar nije dovoljno?
Нема коментара:
Постави коментар