Kristina Kljajić: Nemoj da me izdaš

Molila sam te da odeš
povučeš osmehe
opravdanja
i dokaze
da ovakva
kao ja
ne postoji
(u to sam oduvek
bila sigurna)
Molila sam te da okačiš
belu zastavu
pogasiš fenjere
i pustiš
da padne sneg
i počne noć
da me ostaviš
sa nemirima
ožiljcima
strahovima
da učiniš ono
što su i drugi
činili
napustiš me
samu i smrznutu
na nekom prolazu
gde vrište vetrovi
daleko od
mekanih čaršafa
neke iznajmljene garsonjere
starih fasada
gužvi posle nastupa
da me pustiš
da se ujedam i ljubim
sa onima
koji će
(takođe)
otići
Moja leđa lažu
izmišljaju priče
da nisu
nebrojano puta
povređena
osakaćena
moja leđa čuvaju
srčani mišić
koji tako
snažno i ujednačeno
želi da pije
život
jer
ja mogu sama
i na zimi
i na vetrometini
i kad me
vertigo
vuče da padnem
ja mogu
samo
pustila sam te blizu.
Čuvaj mi leđa
čuvaj mi srce
i
nemoj da me izdaš.


Нема коментара:

Постави коментар