Hronike jedne Ivane: Dok pokušavaš da me se ne sećaš

Dok pokušavaš da me se ne sećaš
Tamo daleko,
Neka ti druga žena
Društvo pravi
Noćima nek' te miluje
Ruke nek' joj budu poput pamuka meke
Nek' ti se dopada njena kosa,
Vrat i grudi,
Nađi u njoj
Svoje proleće,
Razlog za svitanje
I
Razlog za smiraje,
Jer već dugo
Bez mene
Nemaš sna,
A ona će možda biti
Nešto drugačije
Melem za tvoje trenutne rane
Smirenje za tvoje nervoze
Možda će ti
Proći rukama kroz kosu
Pa ćeš joj na kolenima zaspati
Nežno te poljubiti
O vama maštati
I
Tako snena
Nevinija
Biće suprotnost onoga što smo mi imali.
Lako je takve žene voleti
U njihovom društvu biti
Smeh im slušati
Brižne ruke na sebi osetiti,
Baš to za tebe želim
Nešto što će tvoj mir biti,
Nećeš više ulaziti u mračne šume
Po čijim stazama sam te pratila
Niti ćeš gubiti kompas i stajati u mestu,
Ne,
Takva neka žena
Izvući će sve najlepše iz tebe
Moći ćeš da budeš pažljiv
Njeni će dlanovi biti lepši od mojih,
Jer neće morati njima da te spašava,
Već samo da te voli.
Dok pokušavaš da me se ne sećaš,
Pošto sam ja
Divlje nevina
I
Nevino divlja,
A to pamtiš na koži,
U srcu i duši,
Ne iskaljuj se na njoj ili bilo kojoj drugoj
Probaj da budeš čovek
Osećajno biće,
Ne puštaj neman koju sam ja volela
Jer neće moći da je podnesu
Neće moći da je istinski vole,
Osetićeš se odbačeno,
A tamo daleko
Neću moći da dođem,
Da u meni nađeš
Sve svoje.
Dok pokušavaš da me se ne sećaš,
Iako sam ti bezbroj puta dušu sačuvala,
Pravi se da me ne poznaješ
Kada me sretneš
O meni ne pričaj,
Spusti glavu i stvaraj drugi dom
Daleko od adrese moje
I
Budi ono što nikad meni bio nisi,
A ja ti nikad neću zameriti -
Da sam zlo bila
Duže bi me pamtio,

A dobro kao dobro
Pokušaju da ga se ne sećaju svi
Da bi izbegli osećaj dužnosti.

Ivana Jovanović


Нема коментара:

Постави коментар