Lejla Kašić: Ovo je tako pogrešno

Ovo je tako pogrešno
tijelo mi se grči
gnušam se pomisli
da je neko
opet tako blizu
blizine grebu
kad prođu onda bole
kad prođe bol onda nastupi praznina
a ona razori
dokrajči
rastavi te od tebe
sastavi sa zemljom, pa
odumireš, a ne umireš.
Ovo je tako pogrešno
već viđeno
prežvakano
preživljeno
ne mogu opet
taj karusel
muka mi je
povraća mi se
gadi mi se
od same pomisli
skloni ruke
odmakni usne
do pristojne udaljenosti.
Bila sam svačija
i previše nečija
zato sad jedva da sam svoja
ne gledaj me tako
pohlepno
pomamno
ne obećavaj kule i gradove
ne troši nježne riječi
ne sanjaj moje uvojke
ne zamišljaj miris moje kože
i ,,oganj mojih prepona”
sve je izmišljotina dokonih
i Laza i Lenka
i Napolen i Žozefina
i ,,Porijeklo očiju”
i kad Roberto Bengini kaže
,,Buongiorno principessa”
u onom filmu koji me uvijek rasplače
laže i Hemfri Bogart
nikada nećemo imati Pariz
sve je to manipulacija
i filmovi i književnost
sve je laž
podvala
zabluda
obmana besposlenih
ovo je tako pogrešno
sunovrat bez uspenja
skloni se
vjeruj mi
,,ničeg novog pod suncem”
vjeruj mi
bolje je
dok ništa ne boli.



Нема коментара:

Постави коментар