Brankica Veljković: Kako se uči zaborav

Polako,
Pašće mrak,
Uspavaće se i ovaj utorak
I proći će sve brige
Kao da ih nikada
Nije ni bilo.
Polako,
Ući ćeš u svoju sobu,
Otvorićeš prozor
I pustiti da jesenja hladnoća
Ispuni tvoje telo.
Nećeš mi pisati,
Nećeš me zvati
I prepustićeš me opet
Raznim slučajnostima.
Ako,
Uspavaće se i moj utorak,
Uspavaće se i moja sreda,
I četvrtak,
I petak,
I svi ostali dani.
Uspavaću se i ja
I neću se probuditi
Ni ako začujem tvoj glas.
Tako se uči zaborav.




Нема коментара:

Постави коментар