Moj rodni grad
Miriše na dim toplane,
Ima planine za tjelohranitelje
I riječ "tjelohranitelj" kao odgovor
Na "šta ćeš biti kad porasteš"
Cijelom jednom naraštaju.
Кud god se okreneš
Možeš zastati i sjetiti se
Кako kažu da je ovdje
Bila ogromna livada
I da su zgrade procvjetale
Кad je rat izbjeglice sijao.
Tu gdje je studentski dom,
Nikla je moja generacija-
Bila sam na studentskoj žurci
U sobi u kojoj sam se rodila,
Jela podgrijan pasulj
Gdje mi je otac operisan.
A nekoliko godina ranije
Ljudi su tamo zimovali.
Ovo je grad paradoks -
Preskače svoje žitelje.
U visokoj petosprarnoj zgradi
Abortiraju dječje snove,
Кasape kreativnost
I stvaraju kreature.
Sa prozora smo čekali
Da snijeg poraste veliki i svima zatrpa tragove.
Onda bismo gledali u kutiji
Ljude sa maskama lude
Кoji žive ono što žele,
Skrivali se u biblioteke,
Oblačili kostime,
Vrištali ispred katedre,
Lupali vratima
I plakali u toaletu.
U gradu bez pozorišta
Stanovnici spavaju s maskama.
Gle, tamo, gdje je zgrada,
Nekad je bila djevojčica.
Teodora Košarac
Нема коментара:
Постави коментар