Atom po atom,
molekul po molekul,
mišić po mišić
kost po kost,
sloj po sloj: kože, nježnosti i trnja
rođena sam
da budem neuništiva,
da krotka bol krotim,
nadmudrim cara
dotjeram ga do duvara,
hajdučki budem kadra stići i uteći
i na strašnom mjestu postojati.
Rođena sam da
čekam mirna svitanja
poslije bezizlaznih noći
da vjerujem i vjerom stvaram,
da volim i ljubavlju iscijeljujem,
da se lomim, a ne slomim.
U mekanu svilu ili bodljikavu žicu,
svojim dodirom me pretvaraš.
Zato, polako,
polako sa mnom.
Ne sili se sili od žene,
ne čudi se onoj koja čuda stvara,
ne laži onu na laži imunu.
Atom po atom,
molekul po molekul,
mišić po mišić
kost po kost,
sloj po sloj: kože, nježnosti i trnja
rođena sam da
sebe nadživim i
poslije svih smrti živim,
zar stvarno misliš da me možeš razoriti?
Нема коментара:
Постави коментар