Hronike jedne Ivane: Ne pitaš se nikada

Ne pitaš se nikada
Da li negde postoji neko bolji od tebe,
Neko lepši
Intrigantniji
Zavodljiviji,
Neko zbog koga će moja pamet
Sunčanog podneva
Stati,
Neko za kim ću se okrenuti
Poželeti da odem
Sve napustim
I
Nikada se ne vratim.
Ne plašiš se nikada
Da negde postoji neko ko razume moje misli bolje od tebe
Ko me lakše čita
Nežnije sa mnom spava
Bolje me voli,
Neko ko gleda dalje
Opaža jače
Bori se snažnije
I
Ne odustaje
Iz samo jednog razloga:
Zbog mene.
Ne misliš nikada loše
Ne opterećuješ se fobijama ili nesigurnostima,
Samoljublje ti ne dozvoljava,
Ego ti ne reaguje,
Ne misliš nikada da nečija ruka oko mog struka želi više od prijateljskog dodira
Da želi da zakopa prste u moja bedra
Izgrize mi butine
Ili
Ljubi do besvesti,
Ne misliš o pogledima koji me možda svlače ili mi cigaru pale,
Ne,
Tvoj kompleks božanstva
Podrazumeva da se tvoja ruka ne pušta
Da se zagrljaj ne napušta
Da ne postoji realnost u kome se ljubav ka tebi smanjuje
I
Indiferentan si
Zbog tih suludih misli da si najbolji.
Ne razumeš nikada
Da moraš pokazati bar da ceniš
Što te neko voli takvog kakav jesi,
Ne razumeš nikada
Da moraš da se zahvališ sa vremena na vreme
Što ti je neko podrška
Što te vuče gore
I
Što kraj tebe ostaje kada si emocionalno tup,
Ne razumeš da se ne uzima ništa olako,
Pogotovo trud,
Jer ako ne misliš
Ne pitaš se,
Ako ne priznaš nečije predavanje,
Postaješ
Druga polovina
Srodna duša
Koja ne napreduje,
Koja ne hoda po istoj žici
Koja zaostaje
I
Ne umre ljubav -
Pogine odnos,
A kraj te saobraćajne nesreće
Uvek se nađe neko ko iz auta telo izvuče
I
Prosto -
Život mu da.
Ivana Jovanović




Нема коментара:

Постави коментар