Poezija koja se ne zaboravlja: Arsen Dedić - Ne daj se Ines


Ne daj se Ines

Ne daj se, Ines.
Ne daj se godinama, moja Ines,
drugačijim pokretima i navikama,
jer još ti je soba topla;
prijatan raspored i rijetki predmeti.
Imala si više ukusa od mene.
Tvoja soba - divota - gazdarica ti je u bolnici.
Oduvijek si se razlikovala
po boji papira svojih pisama, po poklonima,
pratila me slijedećeg jutra oko devet do stanice.
I ruši se zeleni autobus
tjeran jesenjim vjetrom, kao list
niz jednu beogradsku padinu.
U večernjem sam odijelu i
opkoljen pogledima.
Ne daj se, mladosti moja,
ne daj se, Ines.
Dugo je pripremano naše poznanstvo
i onda, slučajno, uz vruću rakiju,
i sa svega nekoliko rečenica loše prikrivena želja.
Tvoj način gospođe i obrazi seljanke.
Prostakušo i plemkinjo moja!
Pa tvoje grudi, krevet,
i moja soba obješena u zraku kao naranča,
kao narančasta svjetiljka,
nad zelenim i modrim vodama Zagreba;
Proleterskih brigada 39, kod Grković.
Knjige i ploče na istim policama,
Pokisla ulica od prozora dalje i šum predvečernjih
tramvaja.
Lijepi trenuci nostalgije, ljubavi i siromaštva,
upotreba zajedničke kupaonice
i - molim vas ako me tko traži ...
Ne daj se, mladosti moja,
Ne daj se, Ines.
Evo me ustajem, tek da okrenem ploču.
Da li je to nepristojno u ovakvom času,
Mozart, Requiem, Agnus Dei.
Meni je ipak najdraži početak.
Raspolažem s još milion nježnih i bezobraznih
podataka naše mladosti,
koja nas pred vlastitim očima vara, i krade, i napušta.
Ne daj se, Ines,
poderi pozivnicu, otkaži večeru,
prevari muža odlazeći da se počešljaš
u nekom boljem hotelu,
dodirni me ispod stola koljenom,
generacijo moja, ljubavnice.
Znam da će biti još mladosti,
ali nikad više ovakve;
u prosjeku 1938.
Ja neću imati s kim ostati mlad,
ako svi ostarite,
i ta če mi mladost teško pasti,
a bit' ce ipak da ste vi u pravu,
jer sam sam na ovoj obali
koju ste napustili i predali bezvoljno.
A ponovno počinje kiša
kao što već kiši u listopadu na otocima.
More od olova i nebo od borova.
Udaljeni glasovi koji se miješaju:
glas majke, prijatelja, kćeri, ljubavnice, broda, brata.
Na brzinu pokupljeno rublje pred kišu
i nestalo je svjetla s tom bjelinom.

Još malo šetnje uz more i gotovo;
Ne daj se, Ines.

Нема коментара:

Постави коментар