Anksioznost kod mladih: Šta te muči?

Period adolescencije kroz koji prolaze ljudi na putu odrastanja može biti u manjoj ili većoj meri uzdrman različitim dogadjajima, spoljašnje ili unutrašnje prirode. Sam po sebi turbulentan, ovaj period prirodno donosi izvesne novine koje od mladog čoveka zahtevaju posebna prilagođavanja.
Upravo ona mogu podstaći mlad organizam da reaguje na neke nove i/ili neuobičajene načine koji ne moraju nužno biti deo prethodnog iskustva.

Ti novi načini reagovanja su vrlo često korisni i omogućavaju telu i psihi mladog čoveka da se brže i pravilnije adaptira na brojne promene koje nastaju u kontinuitetu. Tu se prvenstveno misli na promene na telu koje su karakteristične za odrastanje ali i na prilagođavanje onim situacijama koje se javljaju po prvi put, poput zahtevnijih školskih izazova, novih socijalnih situacija (proširivanje društva i prihvatanje od strane istog), zadovoljavanje potrebe za individualnošću.

U ovom periodu se mogu pojaviti određeni stilovi reagovanja, u osnovi kojih je ponašanje koje odgovara po svojoj manifestaciji anksioznosti. Šta to tačno znači? Da li svaka osoba koja oseti neki od simptoma nužno pati od anksioznosti? Naravno da ne.

Anksioznost u izvesnoj meri postoji kod svih ljudi i vrlo često se može dogoditi da nas upravo odgovori tela koji njoj priliče, štite, tj. pripremaju naš organizam za odgovarajuću poželjnu reakciju, posebno kada se radi o nekoj realnoj opasnosti. Naš mozak je programiran da, stvarajući anksiozni odgovor, izbegne opasnost.

U situacijama kada se ona javlja češće nego što je našem telu neophodno, posebno bez realne opasnosti u okruženju, a praćena je pritom i znatnim osećajem nelagodnosti i dodatnim simptomima, možemo govoriti o anksioznosti kao tegobi.

Anksiozni poremećaji spadaju u jedne od najčešćih mentalnih poremećaja, koje karakteriše intenzivna uznemirenost i zabrinutost, kao i strah koji se uporno održava. Kada anksioznost dobije odlike jednog velikog, iracionalnog straha postaje ozbiljnja prepreka za svakodnevno funkcionisanje.

Ozbiljnost samog poremećaja zavisi od različitih faktora (dužine trajanja tegoba, njihovog intenziteta, uspešnosti prethodnog tretmana i sl.).

Postoje situacije u okviru kojih se anksiozni poremećaj, koji nije bio adekvatno tretiran tokom detinjstva, nastavi i zauzme formu poremećaja u životu mlade osobe. Sa druge strane, tinejdžer se može po prvi put u životu susresti sa ovako nečim tokom adolescencije. To je takođe važno i određuje brzinu oporavka.

Simptomi koji se najčešće javljaju su uznemirenost, lupanje srca, znojenje dlanova ili celog tela, strah da će se dogoditi nešto loše poput pada u nesvest, da će umreti, zatim osećaj nedostajanja daha, prisustvo nemira, nesanice...

Najčešće forme anksioznog poremećaja kod mladih ljudi su generalizovani anksiozni poremećaj, panični poremećaj, separaciona anksioznost, socijalna fobija, kao i specifične fobije.

Generalizovani anksiozni poremećaj odlikuje visok stepen zabrinutosti za niz događaja: prošlih,
sadašnjih i budućih. Mlade osobe koje imaju ovaj poremećaj brinu o mnoštvu stvari: o prethodnim konverzacijama, ponašanjima, o događajima koji tek slede, o školi, fakultetu, porodičnim problemima, njihovom sopstvenom zdravlju, sposobnostima u najširem smislu, ali i o događanjima u svetu. Ukoliko su simptomi češće prisutni nego što nisu, a traju šest meseci i duže, možemo govoriti o generalizovanom anksioznom poremećaju. Naravno, dijagnostikovanje bilo kog poremećaja iz oblasti mentalnog zdravlja, između ostalog i ovog, obaviće odgovarajuće stručno lice.

Panični poremećaj odlikuje se iznenadnim napadima intenzivne strepnje ili intenzivnog straha koji se pojavljuju niotkuda, bez ikakvog očiglednog razloga. Napad panike najčešće traje nekoliko minuta, ali u nekim slučajevima, može se vraćati u vidu "talasa" tokom perioda od dva sata. Od simptoma se tokom napada panike najčešće javljaju: osećaj nedostatka vazduha ili osećaj da vas neko guši, lupanje srca ili ubrzan rad srca, vrtoglavica ili nesvestica, drhtavica, prekomerno znojenje, osećaj nelagodnosti u stomaku, doživljaj kao da niste potpuno svoji, utrnutost ili peckanje u nogama i rukama, strah od gubljenja kontrole... Može se dogoditi da osobe koje su doživljavale napade panike počnu da izbegavaju odlazak na javna mesta, da se voze gradskim prevozom, kako im se ne bi napad dogodio upravo tu. Ukoliko se ne tretira blagovremeno, ima tendenciju da prerate u agorafobiju.

Separaciona anksioznost može biti uzrokovana nevoljnošću da se osoba odvoji od značajnih osoba iz okruženja (članova porodice ili samog doma). Pri pomisli na odvajanje od svog bliskog, kod osobe se javlja anksioznost. Iako se separaciona anksioznost u većini slučajeva vezuje za decu, česta je pojava i kod tinejdžera.

Socijalna fobija je intenzivan strah od toga da ne budemo osramoćeni i/ili poniženi u društvu, što može prouzrokovati stidljivost i strah od toga da se nešto kaže ili uradi pred drugima, što, opet može dovesti do stida. Ovo se značajno može odraziti na društveni život mlade osobe, jer socijalna fobija staje na put, ili u najmanju ruku otežava odlaske na žurke, razna okupljanja, čak je i smetnja prilikom razgovora sa autoritetima, kao i prilikom javnih nastupa.

Postoje različiti pristupi tretmanu anksioznih poremećaja. Pojedini oblici zahtevaju korišćenje lekova koje su prepisali odgovarajući stručnjaci, a uz taj vid tretmana koristi se i psihoterapija.

Važno je prepoznati simptome, obratiti se stručnom licu i započeti odgovarajući tretman.
U slučaju neadekvatnog lečenja anksioznih poremećaja ili izostanka istog kod tinejdžera, može doći do:
- slabijih postignuća u školi,
- poremećaja u ponašanju,
- napuštanja školovanja,
- niskog samovrednovanja, sniženog samopouzdanja,
- blažih prekršaja zakona,
- tinejdžerske trudnoće,
- isključenosti iz socijalnih dešavanja,
- upotrebe i zloupotrebe psihoaktivnih supstanci,
- alkoholizma,
- anksioznih poremećaja koji perzistiraju i dalje tokom odraslog doba.

Ne ustručavajte se da potražite pomoć.

Kristina Brajtigam 
psihoterapeut, "Psihocentar Ključ"



psihologija

Нема коментара:

Постави коментар