Kristina Babić: Mene je u životu sve nekako samo nalazilo

Mene je u životu sve nekako samo nalazilo nalijetalo na mene nisam tražila nevolje nisam tražila poroke nisam tražila nesrećnu ljubav nisam tražila ludilo sve to našlo me samu nespremnu kao neočekivani ljetnji pljusak našlo me željnu života avanturističnu punu duha našlo me i ja sam se predala željna života avanturistična puna duha Nekoliko godina kasnije sjedim ispijena prazna obojena crnilom aure pitam se na kojoj li sam sada adresi pa me sve nekako ćutke mimoilazi prilike avanture ljudi puni duha poroci sve to postoji mimo mene sve to me ostavilo kao zvijezde što jutrom ostavljaju zaljubljenike u nebo kao vazduh što ostavi čovjeka koji je zaboravio da diše kao riječ koja umire nenapisana neizgovorena na nečijem vratu u ponoć pitam se zašto me nekada sreća ne pronađe naleti na mene nepripremljenu neću je evo ne želim je odgurnuću je rukama kao što sam odgurnula poroke avanture lažne prijatelje ljude koji su me beskrajno voljeli gdje je evo kunem se neću je ne želim je samo da je vidim da joj pljunem u lice.



Нема коментара:

Постави коментар