Treba da prođeš
Ulicama Berlina
U crnom kaputu
Kožnim rukavicama
Štiklama veličine dvanaest
Sa tamno plavim šeširom
Uvijenom, puštenom kosom
Bisernim naušnicama
Na divnim, malenim ušnim školjkama
I crvenim ružem
Na punim usnama

Oprosti
Mislio sam da je
Berlin grad za
Pisce u pokušaju
Vajare
Slikare
Kompozitire
Pjevače
Fotografe

Da je taj tvoj
Berlin
Grad
Za izgubljene umjetnike
Poput mene

Oprosti mi
Djevojčice, ali
Tvoja pojava
U tom gradu
Je Brigitte Bardot
Pedesetih
U Parizu

Tvoj dah
Zarobljava
Sve muškarce
Koji se nađu
U blizini
Kreuzberga
I te tvoje ulice
Koja je
Kako kažeš
U jesen najljepša

Tvoj dah
Na mojoj koži
Još nikada
Nije prestao
Jahati konje
Mojih neukrotivih
Fantazija

Tvoj dah
U mome grlu
Gori
Pod još jednom flašom
Škotskog viskija

Berlin je zaista
Dobar grad
Ali za umrijeti
Uzdišući prošlost
Koja te proganja
Kao Lajin Kuber
Lik iz Senke vetra
Mene u zaleđenim snovima
Paraliziranom buđenju
I bolničkom vrisku
Čiji eho
Budi samo one
Koji ga razumiju

Tvoj dah
Djevojčice
Živi na mojoj koži
I nije izgubio
Svoju vrijednost
Iako si već odavno
Prestala da dišeš