Neki će reći da su me vidjeli kako pričam sa mjesečinom
kako zakopano blago pod planinom tražim
neki će reći da sam vikala i plakala na sav glas
zalud
tvoja je riječ prelomljena kroz krivo ogledalo moje želje
tvoju sam ljubav opsesivno prisvajala
a da i nije bila moja
neki ce reći
ispod svodova kapija tvojih da sam usamljenik koji čami
i skamenjenom zjenicom samo jednu svjetlost iste
neki će reći
da sam plesala sa ponoćnom sjenkom
i neće pogriješiti
jer
ta sjenka bješe stvarna i stamena
dolazeći sa prozora tvojih
presijećajući jednu jedinu stvarnost
čineći je neshvatljivo nestvarnom
neki će reći
da sam umornih glasnica pjevala
o blaženi, o jedini
neki će reći da sam na izmaku snage
rukama vajala anđeoski tvoj lik
reći će da bogohulim
da nisam pri sebi
i neće pogriješiti
neki ce reći
da sam drhtala od zime
iako ljeto je
da sam iskoristila i poslednju šibicu
da se zgrijem
i biće u pravu
jer tvoje je srce hladno kao dno bunara
stavi mi zagrljaj oko vrata kao šal
i poletjeću k nebu
u ime lažnog raja
zavoli me u predvečerje tiho
pa neka kažu
da sam samo varljiva radost leptira
jagnje u vučjoj čeljusti
bol majke koja rađa jedan sasvim novi život
razjarena lavica utamničena
prstima tvoje sujete
neki će reći da se uopšte nisam opirala
i biće u pravu
pogriješiti neće.
Нема коментара:
Постави коментар